Dvometarska bizarna skulptura položene i rasječene glave Oscara Wildea postavljena je u londonskom kvartu Chelsea, a komentari koji se nižu prepuni su kritika i izraza neoduševljenja. Wildeov unuk i specijalist u području njegova djelovanja Merlin Holland skulpturu je proglasio odvratnom i neprihvatljivom jer ne veliča bogat Wildeov opus, već ga predstavlja kao čovjeka kojega je društvo strpalo u zatvor kad se doznalo da je homoseksualac, a rasječeni dijelovi glave simbolično predstavljaju patnju koju je umjetnik prošao.
Skulptura je djelo Eduarda Paolozzija, britanskoga kipara i slikara koji je preminuo 2005. godine, a ideju je predstavio još 1995. godine, kada je dvanaest umjetnika izložilo svoje dizajne pred komisijom u kojoj su bili producent Sir Jeremy Isaacs, glumica Judi Dench, glumac Ian McKellen, književnik Seamus Heaney te Wildeov unuk Merlin Holland. Tada njegov prijedlog nije prihvaćen. Paolozzi je tvrdio kako Wildeova skulptura treba biti konceptualna pa je sukladno tome predstavio ideju o njegovoj na dijelove izrezanoj glavi, no komisija se tada odlučila za manje radikalnu, a više zabavnu skulpturu umjetnice Maggi Hambling, koja je postavljena u Londonu 1998. godine.
Povjesničar umjetnosti Simon Wilson također je komentirao novu Wildeovu skulpturu rekavši da kao povjesničar umjetnosti može vidjeti simboliku rasjeckane glave koja označava patnju, no nije siguran da će šira javnost shvatiti smjer koji je Paolozzi zamislio za svoje djelo te smatra kako je nužno da London ima tradicionalnu skulpturu jednog od najvećih pisaca devetnaestog stoljeća.
Ipak, Paolozzijeva je skulptura dočekala svoje vrijeme jer je sada postavljena povodom stote obljetnice kiparova rođenja, ali čini se kako on, kao ni Wilde – koji je u jednome od najljepših i najviše kulturom prožetih kvartova u Londonu prikazan osakaćeno – neće biti doživljen u pravome svjetlu. Do sada smo Paolozzija pamtili po zanimljivim i šarolikim mozaicima u podzemnoj željeznici te po brončanoj skulpturi fizičara Isaaca Newtona, no nerijetko se događa da kritike prevladaju u moru pohvala, posebice ako, kao u ovome slučaju, dolaze od člana obitelji prikazane osobe, koji je k tome i specijalist za njen život i djelo.
Nakon komentara Wildeova unuka Hollanda oglasila se i Paolozzijeva zaklada, koja pozdravlja svačije mišljenje kad je riječ o skulpturi te dodaje kako je Društvo Oscara Wildea, koje također veliča njegov rad, podržalo postavljanje skulpture. Holland ipak smatra kako skulpture velikana moraju javnosti poslati neku vrstu poruke kao što skulptura Maggi Hambling, po njegovu mišljenju, poziva na razgovor s brončanom statuom pisca, čije bi mišljenje o vlastitoj reprezentaciji svakako bilo zanimljivo čuti.
