Ako se kvaliteta godine vrednuje po zaslugama, Kerempuhov glumac Borko Perić zasigurno će pamtiti 2017. Osvojio je Nagradu hrvatskog glumišta za ulogu u predstavi “Jedan sluga, dva gospodara”, a u istom danu i Grand prix u Brčkom za “Ustav Republike Hrvatske”. Snimio je film “Osmi povjerenik”, čija je premijera 11. siječnja, a 17. siječnja premijera je predstave “Šest lica traži autora” Olivera Frljića u kojoj također glumi.
Ozbiljan film fine strukture
Lijepo je, kaže, pročitati kritiku koja te, banalno rečeno, hvali, ali u principu to nije nešto što ga veseli. Pozitivna kritika ne znači ništa ako publika predstavu tako ne doživljava. U “Jedan sluga, dva gospodara” poklopilo se oboje. Kako se snašao u “Osmom povjereniku”, tek ćemo vidjeti. Prvijenac Ivana Salaja smješten je na imaginarni otok Trećić na kojem život funkcionira izvan kontrole sustava i državnih organa vlasti, a Borko glumi Tonina Smeraldića.
– On je drag i duhovit, ali tragičan lik priče. Film je nastao po divnom romanu Renata Baretića. Jako lijepa suradnja s redateljem Salajem i Franom Maškovićem koji igra osmog povjerenika i ozbiljan film. Snimali smo na Braču, Hvaru i Zlarinu, što je za hrvatske uvjete produkcijski nestvarno. Film ima potencijala, finu narativnu strukturu, pun je emocija i nadam se da će se gledateljima svidjeti – kaže Perić. Radnja se dotiče i političkog bezakonja jer je stanoviti osmi povjerenik zapravo kompromitirani političar Siniša Mesnjak koji po političkoj kazni biva prognan na otok sa zadatkom da tamo organizira izbore i ustroji lokalnu upravu. Ne možemo ne tražiti da povuče paralelu između političkog okvira filma i realiteta društvene situacije u zemlji.
– Politički okvir u filmu doslovno je samo okvir. Zapravo je to ljubavna priča i priča o prijateljstvu. No taj politički okvir za stvarni je život važan, brine me aktualno stanje u zemlji. Nekako uvijek mislim da će se sa svakom promjenom pomaknuti nešto nabolje, ali svaka je promjena očito promjena nagore. Barem kod nas. Čovjek se osjeća sve nesigurnijim i sve su veće podjele, iako mi, čim to izgovorim, zvuči kao klišej. Ali valjda je i smisao da se svaka društvena promjena klišeizira pa da je shvatimo kao takvu. S druge strane očito nam je dobro jer nemamo još one prave građanske hrabrosti za revoluciju – smatra glumac te komentira sve snažnije miješanje politike u kulturu: – Problem s politikom je što se ona miješa svugdje, pa čak i kad se ne miješa. Već je toliko postavljena kao najviša društvena vrijednost da se više i ne treba miješati. Svi znamo da bi se ona mogla miješati i mi ćemo za nju odraditi sav posao. Šteta, jer ima puno stvari u koje bi se morala miješati i rješavati ih, a to ne uspijeva iako su “oni” najbolji od nas. Mi smo ih izabrali.
Logičan je slijed pitanje je li kazalište u Hrvatskoj mjesto apsolutne slobode ili takav teatar kod nas još ne postoji?
Frljić je tankoćutan čovjek
– Kad se govori konkretno o satiri, nekada si zbog nje mogao završiti u zatvoru. I danas u nekim zemljama možeš biti kažnjen zbog kazališnog rada. Kod nas su pak zapadna demokracija i politika evoluirale do te mjere da su zapravo nedodirljive i nema te satire koja može dodirnuti vlast na onaj način na koji ju je nekad dirala. Imuni su i nemaju potrebe doći i intervenirati u predstavu što se još 90-ih moglo dogoditi – kaže u pauzi probe za novo Frljićevo djelo. Već su surađivali u “Jazavcu u Kerempuhu” i u “Gospođi ministarki”. Hvali ga. – On je sigurno jedan od najboljih redatelja. Komunikativan je, uživa u radu, nije diktator i kakva god se slika o njemu medijski stvarala, izrazito je emotivan i tankoćutan čovjek – govori o Frljiću, uz čije ime ide epitet onoga koji radom skandalizira javnost. Ima li i u “Šest lica traže autora” mjesta za takva očekivanja? – Neka publika procijeni. Bit će to moćna predstava, izuzetno oštra prema onome prema kome treba biti. Svojevrsna satirična mišolovka – zaključio je zagonetno se osmjehnuvši.
Glumci su takav umišljaj da čovjek ne zna što bi rekao... Troše javni novac, bacakaju se po pozornici i još bi da ih se shvaća ozbiljno.