Iako je bezbroj puta na koncertima diljem Hrvatske i Europe u proteklih
20 godina, otkako se bavi umjetničkim zviždanjem, Boško
Veselica, umirovljeni profesor anglistike i kroatistike iz Splita,
doživio ovacije publike koja je bila očarana zviždačkim izvedbama
opernih arija i drugih djela ozbiljne glazbe, još na spomen
svoga glazbenog izražaja kod mnogih izaziva čuđenje.
- Bavite se umjetničkim zviždanjem? Zviždite operne arije i klasiku?
Što je to? - redaju se pitanja izgovorena s izrazom čuđenja
neupućenih u taj glazbeni izražaj.
- U svome životu bavio sam se i bavim se profesurom i umjetničkim
zviždanjem. Oni koji su me slušali i znaju o čemu je riječ
ne pitaju me ta pitanja. Na brojnim koncertima poslije nastupa doživio
sam burne ovacije, ali i san svakoga umjetnika da ga poslije nastupa
čeka publika za potpis na karti programa - dodaje Boško
Veselica, koji je svoj zviždački talent otkrio još u
mladenačkim danima.
Oduvijek je bio opčinjen glazbom i glasovima opernih pjevača. Iako mu
je u to vrijeme glazba bila samo hobi, Boško se njome toliko
“zarazio” da je odlučio, uz redoviti posao, život
posvetiti umjetničkome zviždanju.
Otkrio
tajnu zviždanja
- Po prirodi sam povučen. Ne volim se nigdje gurati, pa tako o svom
talentu zviždanja nisam puno pričao. Za njega su znali dobri prijatelji
koji se bave glazbom. I da nije bilo njih, ne znam bih li ikada
javno nastupio. Prvi nastup imao sam 1988. godine u Beogradu. Sjećam
se, bila je dvorana prepuna, a ja sam zviždao jedan blok lida i
nekoliko opernih arija. Ljudi su bili oduševljeni, a moj
nastup tada je prikazan i na televiziji – dodaje
Boško Veselica.
Još kao dijete bio je fasciniran glazbom i vrlo rano, kao
osmogodišnjak, počeo je slušati klasičnu glazbu i
odlaziti u kazalište gdje je slušao opere.
- Neko vrijeme slušao sam satove pjevanja. Oduvijek me
zanimala tehnika umjetničkog pjevanja i kada sam je shvatio, znao sam
da sam otkrio i tajnu umjetničkoga zviždanja. Problematika disanja
pjevanja i zviždanja vrlo je slična - kaže profesor Veselica, koji je u
to vrijeme zviždao klasiku samo za svoju dušu i najbliže
prijatelje.
Nije razmišljao o javnim nastupima. Možda nikada ne bi
nastupio na nekom koncertu da ga oni koji su znali glazbenu vrijednost
njegova talenta na to nisu nagovorili.
- Došao sam na sat klavira kod profesorice Olge Račić i
zamolio je da me posluša. Izvodio sam Schubertovu Ave
Mariju. Ona nije mogla doći k sebi od oduševljenja. I tako
je to počelo na njezin nagovor - dodaje Boško Veselica, koji
se za koncertne nastupe uvijek pripremao uz pratnju klavira.
Zviždao
i na CNN-u
Splitski profesor i jedini Hrvat koji se ozbiljno bavi zviždanjem imao
je niz zapaženih koncerata u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Grazu, Ženevi,
Kölnu i mnogim drugim gradovima u Hrvatskoj i Europi. Na svom
repertoaru imao je pedesetak arija brojnih skladatelja klasike.
Priča o njegovu umjetničkome zviždanju širila se nakon
svakog njegova koncerta, pa je o njemu snimljen i televizijski
dokumentarac “Zviždati klasiku”. U tom filmu izveo
je ariju “Oda zemlji” iz Gotovčeve opere
“Mila Gojsalića”. Prije 12 godina na CNN-u prikazan
je i prilog o njemu i njegovu glazbenom daru.
S brojnih nastupa ima sačuvane snimke svojih koncerata, ali kaže da
još nije snimio svoj CD, iako je to bilo planirano prije
desetak godina.
- Zviždim samo klasiku jer takav je moj glazbeni senzibilitet. I u
zabavnoj glazbi postoje evergrini koji se mogu zviždati - kaže
Boško Veselica, kojega su proglasili majstorom umjetničkoga
zviždanja.
On smatra da je ljudsko grlo najsavršeniji instrument. I
kada čovjek, kao što je on, svlada tehniku umjetničkog
pjevanja, može vrlo lako svladati i tehniku umjetničkoga zviždanja.
- Umjetničko zviždanje težak je posao. Za svaki nastup morate biti
zdravi ko avijatičar. Ne smijete dopustiti da vas prije nastupa uhvati
prehlada.
Umjetničko zviždanje za mene je vječno ispitivanje sebe jer se uvijek
pitate jeste li svojom izvedbom otkrili smisao onoga što je
kompozitor htio reći - kaže Boško Veselica, najbliži rođak
braće političara Veselica.
Zapravo, bratići su. Njegov životni put odveo ga je kao dječaka u
Zagreb, iako je rođen u Splitu. Njegov otac nije htio uzeti talijansko
državljanstvo pa se odselio u Zagreb, odakle se Boško kao
profesor vratio u Split.
Umirovljeni profesor anglistike i kroatistike iz Splita, inače najbliži rođak braće političara Veselica, bavi se zviždanjem klasike