Nakon romana "Nevina samoubojstva" i "Srednjeg spola" koji je dobio i Pulitzera, na hrvatski je preveden i treći roman američkog suvremenog autora Jeffreya Eugenidesa "Bračni zaplet". Nedavno ga je objavio VBZ, i to u prijevodu iskusne Marine Horkić. I premda se u ovom povećem ljubavno-obiteljskom romanu spominju brakovi, a u zagušljivom braku završava i njegova glavna junakinja Madeleine, iskrena zaljubljenica u knjige Jane Austen, ovo nikako nije (samo) roman o bračnim (i izvanbračnim) trokutima niti o krizi braka kao birokratizirane i krajnje formalizirane institucije.
"Bračni zaplet" vrlo je strastvena knjiga o dvije disfunkcionalne ljubavi, i to između Madeleine i karizmatičnog, ali manično-depresivnog Leonarda i te iste Madeleine i požrtvovnog, ali i vječno drugog Mitchella. Životi te trojice junaka u stalnom su raskoraku s mogućnostima. Zanimljivo je da autor autonomnost djelovanja i odlučivanja u ovom djelu ne daje svojim muškim (anti)junacima, nego je prepušta romantičnoj junakinji, neopterećenoj američkoj studentici koja se trudi uskladiti svoj život sa zamislima svojih okoštalih roditelja, ali i poštovati vlastitu senzualnost koju je obilato preplavila literarnim nadgradnjama. Eugenides mudro i pažljivo plete svoju razgranatu priču u kojoj će čitatelji teško ostati ravnodušni prema liku fatalnog Leonarda, atraktivnog momka koji do određene točke čak i od Madeleine uspješno krije činjenicu da boluje od teške psihičke bolesti, a kada tajna ipak izađe na vidjelo, stvaraju se bitno novi odnosi među likovima koji situaciju zakompliciraju do krajnjih granica.
Pišući o tri glavna lika i njihovim zakučastim relacijama, Eugenides stigne i filozofirati o književnoj teoriji, ali i portretirati američki studentski način života o kojem njihovi kolege iz brojnih drugih zemalja mogu samo sanjati. Pri tome je vrlo često nepretenciozno duhovit, primjerice kada sočno opisuje objavu Nobelove nagrade koju je dobila povučena Amerikanka iz znanstveničke američke oaze koja je cijeli život posvetila jednoj jedinoj znanstvenoj temi i na kraju ipak dobila unosnu svjetsku satisfakciju. Humoristični elementi romana nisu se mogli izbjeći ni u njegovim opsežnim putopisnim pasažima. Pa ipak, lik bolećivo uskraćenog Leonarda vjerojatno će izazvati krajnju sućut kod vojske čitateljica, dok će se čitatelji u liku pomalo tajanstvene Madeleine još jednom podsjetiti na bolne pubertetske teme o životnoj, ali i prigodno neuzvraćenoj ljubavi. A oni koji od romana u kojem se već u naslovu spominje zaplet, pa makar i bračni, očekuju i nekakav rasplet, ipak će ostati razočarani jer Eugenides je kraj romana ostavio nedefiniran i otvoren. Nema tu nikakve sudbonosne točke, ali zato postoje brojni upitnici. Istina, Eugenides nam sugerira moguće izlaze iz u osnovi bezizlazne ljudske situacije u kojoj zaljubljeni Mitchell i dalje uzalud ljubi, a introvertirani Leonard izlaz iz svojih ekstremnih psihotičnih i identitetskih stanja nalazi u bijegu. A što radi naša ipak samaritanski raspoložena načitana Madeleine? Ništa specijalno. Oslonac ponovno nalazi u engleskoj pionirskoj književnosti o ženskoj emancipaciji. A ta emancipacija usprkos svim civilizacijskim promjenama nije završila ni do današnjih dana, pa je i danas i te kako aktualna, a onda i suvremena. Ili nam se to samo čini.
>>Razvrstavač: Zreli pripovjedač izbrušena stila i snažne emocije
>>Mujičića najviše zanima odnos među spolovima
