Četvrti album "Pozovite rapsode" grupa Mašinko predstavlja u ponedjeljak u zagrebačkom Dirty Old Shopu, a zvuk 14 pjesama jasan je znak da putem nisu usporili. Osim kratke uvodne, zborske "Kod veselog Ksenofonta", sve ostalo ubrzani je nastavak ranih Hladnog piva, Flogging Molly, Dropkick Murphys, The Pogues ili Gaslight Anthem, bendova koji su estetiku post-punka djelotvorno pretvorili u koncertne i albumske pothvate na kojima se energija "točila" u velikim količinama.
Jedino pjesma "Ono što si ostavio" u srednjem tempu smanjuje paklenu brzinu Mašinka u svim pjesama albuma, među kojima je "Skoro pa nešto" očita posveta Poguesima i Shaneu MacGowanu koji se i spominje u tekstu pjesme. To su ta etika i estetika koju Mašinko uokviruju na današnjoj sceni kao "Poštar lakog sna" Pipsa nekada pa i ne čudi da su zapravo zamijenili rane Pipse ili Hladno pivo za nove generacije publike.
"Pozovite rapsode" (Dostava zvuka) može još više ojačati tu poziciju, pogotovo nakon razlaza Hladnog piva, zbog čega Mašinko puno više dodirnih točaka ima sa Savršenim marginalcima, tj. Hladnim pivom bez Kekina koje će svirati materijale s prva tri albuma grupe. "Pozovite rapsode" zvuči upravo tako, maksimalno ubrzano, energično i izravno, s tekstovima koji zahvaćaju svakidašnjicu, a ritmom "jen', dva, tri, udri" s himničkom podlogom, oštrom svirkom i zaraznom energijom zove na sudjelovanje u koncertnim veselicama.
Zajednička glazba i aranžmani, kao i tekstovi koje naizmjenično potpisuju članovi grupe, tipičan su primjer demokratičnosti u kojoj članovi benda u zajedničkoj misiji (Petar Predrag, Lovro Koružnjak, Bojan Horvat, Andrija Ražnatović, Marin Šulentić, Srđan Grbić i Marko Nemec), iz sve snage ravnopravno dolaze do zajedničkog cilja. Iskusni suradnici, snimatelji Leonard Klaić i Mark Mrakovčić uspjeli su odlično zabilježiti energiju benda u tonskom studiju, dok zajednička produkcija Klaića i Mašinka svjedoči o "svi za jednog, jedan za sve" strategiji koja u ovakvom slučaju može dati najbolje rezultate.
