Pred četiri godine, u siječnju 2016. Chui je svirao u Tvornici kulture. Bila je večer nakon smrti Davida Bowieja pa je bend na kraju nenajavljeno odsvirao emotivnu obradu “Space Oddity”, sa saksofonom Vojkana Jocića u prvom planu.
Bila je to jedna od najljepših i najsmislenijih posveta koje su se mogle čuti tih dana. No, iako je Chui već bio poznat bend, u Malom pogonu Tvornice gledalo ih je oko 150 ljudi.
Četiri godine kasnije, ove subote, Chui je došlo vidjeti više od tisuću ljudi u prekrcanom zagrebačkom Boogaloou, što je dokaz da se višegodišnji trud isplatio i na tržištu. Što se tiče kreativnih “isplata”, one su krenule već ranije nizom uvjerljivih nastupa i “albuma godine”, među kojima je i aktualni “Iz kapetanovog dnevnika”. Chui je odigrao ključnu ulogu na domaćem crossover terenu spajanja novog jazza i raznih žanrova, učinio je fusion prisutnim i atraktivnim na domaćoj sceni, a tu scenu suvremenijom i kompatibilnom s onime što se događa u svijetu.
Singlom s Josipom Lisac i njezinom kasnijom suradnjom s Tonijem Starešinićem čak su i domaću mainstream scenu zarazili virusom svog zvuka. Upravo taj zvuk ključni je proizvod tornada koji je Chui isporučivao u Boogaloou, začinjavajući izvedbe strastvenim novim verzijama tema čije su se zvučne gromade lomile i kotrljale prema oduševljenoj publici. Rasplesanoj i zamišljenoj, jer glazba Chuija podjednako je upotrebljiva za fizičko i mentalno gibanje publike spremne subotnju večer provesti uz svirku jednog od najboljih domaćih sastava i njegovih gostiju.
Od hipnotičkog groovea bubnjara Ivana Levačića i basista Konrada Lovrenčića, preko gostovanja Ivane Kuljerić Bilić na vibrafonu i Nikole Krbanjevića na perkusijama i vokalu, Mangroovea i Željke Veverec na vokalima do međusobnih harmonijskih “dodavanja” Tonija Starešinića (na klavijaturama i raznim synthevima) i Vojkana Jocića sa saksofonskim bravurama (i klarinetu u uvjerljivom duetu i duelu s Dubravkom Lapaineom na didgeridoou) te raznih elektroničkih dodataka zvuku, u više od sat i pol koncerta članovi Chuija su “samljeli” i raspoloženu publiku i sve moguće žanrove. Odlični virovitički ZMaJ nastupio je prije njih kao dokaz da se scena razgranala i postala usporediva sa svjetskim domašajima.
dosadnjikavo i bezveze kad smo kod Tonija Starešinića, Mangroove mu je puno bolji projekt ustvari nešto što mogu slušati svaki dan