Nakon gotovo 13 godina u Zagreb se vraća glazbena senzacija The Tiger Lillies. Britanski trojac čija glazba izmiče definicijama, a najbliže se može opisati kao "brechtovski punk cabaret", u gotovo 35 godina na sceni snimio je više od 40 albuma i stekao odanu sljedbu obožavatelja diljem svijeta, a u zagrebačko Kino SC u subotu 11. svibnja dolaze promovirati svoj posljednji album "Lessons in Nihilism".
– Na našem novom albumu imamo jednu pjesmu o tome kako su ljudi samo nakupina atoma, a drugu u kojoj pjevam o tome kako razmišljam o samoubojstvu. Poanta je da ionako starim pa zašto onda da ne prepustim vremenu da učini svoje! – u svom stilu, otvoreno i bez uvijanja, kazao nam je frontmen i osnivač The Tiger Lilliesa, Martyn Jacques.
A to što se njihov subotnji nastup u Studentskom centru kosi s finalom Eurovizije, kaže, nimalo ih ne dira. Davnih dana jedan je glazbeni kritičar napisao i od tada često ponavljanu rečenicu, a to je da bi "u idealnom svijetu, na Euroviziji, upravo The Tiger Lillies predstavljali Ujedinjeno Kraljevstvo". No, kako nam je otkrio Jacques, to se vjerojatno nikada neće obistiniti.
– Mislim da ne bismo imali nikakve šanse! Malo smo previše čudni i uznemirujući pa se nekim ljudima sigurno ne bismo svidjeli i vjerojatno bi nam vikali "buuu" i bacali stvari na nas – kazao je, tek napola u šali.
Ipak, The Tiger Lillies poznati su upravo po svojoj apsolutnoj političkoj nekorektnosti, provokativnosti, mračnim tekstovima i pomaknutom humoru, a "vrijeđanje ljudi", smatraju dijelom neizbježnim dijelom svog posla. Njihove pjesme dotiču se tema smrti, nasilja, prostitucije, bestijalnosti, svih mogućih poroka i tamnih strana ljudske ličnosti. Taj je uvrnuti šarm upravo ono što ljude privlači njihovoj glazbi, ali znali su, kaže nam Jacques, imati i neugodnosti.
– Obožavam svoje fanove, zaista. Čak im se i divim! Oni su fanovi nečega čega zapravo ne bi trebali biti fanovi. Mi kao bend zapravo ne bismo trebali postojati. Nikada nismo imali neke korporativne sponzore. Uvijek smo radili isključivo ono što smo htjeli. Putovali smo, družili se s ljudima, radili, stvarali umjetnost i stvari koje se ne bi trebale dogoditi samo su se događale. Primjerice, svirali smo na pozornici u West Endu i dobili nagradu Olivier. To je totalno ludo! Glazbena industrija (s iznimkom nekoliko osobenjaka), tolerira nas, čini mi se, isključivo zato što nas iz nekog razloga ljudi vole. Međutim, prije nekoliko godina napali su nas na festivalu u Sydneyu zato što smo previše "politički nekorektni". Poslije sam pronašao društvene mreže osobe koja je vodila taj napad i shvatio sam da to uopće nije bilo iz razloga koje su naveli. Jednostavno je bila riječ o jednom malograđaninu kojem je zbog naših pjesama bilo neugodno – ustvrdio je Jacques.
No, da ne bi izgledalo kao da The Tiger Lillies svojom pojavom i nastupima samo nastoje šokirati i uvrijediti "uskogrudne malograđane", treba spomenuti i da taj bend svoju platformu koristi i u dobre svrhe, često i glasno ustajući protiv nepravdi, ratova i u obranu ljudskih prava. Bili su tako i jedan od prvih bendova koji je svirao u Ukrajini nakon početka rata, njihovoj borbi posvetili su i čitav album "Ukraine", a u Kijev će ponovno otići i nakon zagrebačkog koncerta, krajem svibnja.
– Iznenađen sam time što toliko malo bendova otvoreno podržava Ukrajinu. Također sam iznenađen što brojni ljudi s lijevog političkog spektra imaju problem s tim. Oduvijek smo podržavali potlačene i marginalizirane skupine. Podržavamo trans ljude, gej ljude, siromašne ljude, podržavamo Ukrajince u njihovoj borbi. Ali svijetom kruži toliko propagande i manipulacija. Jako je teško živjeti u svijetu u kojem si sa svih strana konstantno bombardiran takvim stvarima. Ljudi poput Vladimira Putina ili Donalda Trumpa svoje su čitave živote i karijere posvetili manipuliranju i varanju naroda. Totalitarne sile čak uspijevaju prevariti ljevičare kako bi zauzeli njihovu stranu, a zbog toga nam je nedavno otkazan i koncert – kazao je Jacques, referirajući se na besplatni koncert The Tiger Lilliesa u Ateni, koji su namjeravali održati u jeku prosvjeda protiv izgradnje metroa u poznatom atenskom kvartu Exarcheia, a koji je otkazan zbog podrške koju je bend iskazao Ukrajini.
– Nekoć sam se nazivao anarhistom. No, sada shvaćam da imam anarhistički duh. To je moguće i u demokraciji. Demokracija je odgovor i moramo zaustaviti sve diktatore – zaključuje Jacques.
