Kad je uoči promocije monografije o Iki Škomrlj u zagrebačkom HNK urednica izdanja Ivana Bakal za Večernji list kratko izjavila – Ika Škomrlj naša je najbolja kostimografkinja – nije ni slutila da će to ovih dana po Zagrebu biti najcitiranija rečenica! No upravo je u toj rečenici sažeta sva moć koju na hrvatskoj kazališnoj sceni ima Ika Škomrlj. Šest je desetljeća njezina crvenokosa glava puna ideja za sve kazališne žanrove za koje je trebalo odjenuti lik točno onako kako zahtijeva njegova uloga. A u tome je Ika, popularno zvana Ajki, a od milja Ajkula, nepogrešiva.
Kostim nije moda
Time se dvije godine intenzivno bavila autorica monografije, teatrologinja Martina Petranović, kako bi ušla pod kožu imaginaciji žene koja je s više od 500, a možda i 600 kostima pomogla ocrtati karaktere kazališnih likova cijele druge polovice 20. stoljeća. A čini to i danas jer još ljetos je na Opatovini radila za Histrione.
– Jedne sam godine radila kostime za 13 predstava – kaže nam.
– Sada to ne bih mogla. No htjeli su me. Veseljak sam, ne obesim se kad treba zapeti. Svjesno sam izabrala kostimografiju, znala sam da je to moj život i nije mi žao, iako danas sve više gledam malu decu i životinje i žao mi je da to nisam imala... Ali po cijele sam dane bila u kazalištu. Radila sam i učila mlade kostimografkinje, Doris Kristić, Danicu Dedijer, Dženi Pecotić, Katarinu Galić... – kaže Ika.
No da nije ULUPUH-ove edicije koja u korice stavlja povijest kazališnih kostima i scenografije, ne bi se u nas znalo koliko je Ajki učinila za našu dušu. Da, za dušu, jer joj nije padalo na pamet raditi kostime na površan način kojem je jedini princip da lik odjene u modu onog razdoblja u kojem lik živi. Bila bi to samo modna odjeća određenog doba, a ne ono što kostim rasne kostimografkinje treba dočarati. A Ajkini kostimi na slikarski i skulptorski način emaniraju samu srž drame, komedije, baleta... Ajki uvijek viče kad joj spomenete modu, upozorili su nas prije razgovora s njom. No i sami smo znali da o modi i ne treba pitati ako ćemo ozbiljno razgovarati o kostimima.
A kostimi su joj promijenili krvnu sliku još od rane mladosti kad je s bratom Josipom, bracekom kako ga i danas zove, hodočastila u kazalište. I danas živi s bratovom obitelji na Gornjem gradu. I dalje njeguje finoću stečenu dobrim odgojem čak i kad bez dlake na jeziku napiše nekom političaru protestno pismo, jer je naučila da je pošteno reći svakome što ga ide. To je važan dodatan dio Ikina ugleda. Jer ona ne reagira bez argumenata i stvarnog razloga.
Nakon pučke škole u Gundulićevoj i gimnazije na Katarininu trgu, Ika je diplomirala scenografiju na Kazališnoj akademiji gdje se učila i kostimografiji.
Od Kine do Sulejmana
A kako su je, kaže, ljudi više zanimali, scenografiji je okrenula leđa i posvetila se kostimu. Strahopoštovanje je osjećala prema kineskom scenskom kostimu koji je ujedno kulisa. Oči su širom otvorene za sve kostime, uključujući i one iz TV serije Sulejman Veličanstveni. Radila je sa svim našim redateljima, gotovo u svim hrvatskim kazalištima. A samo s redateljem Petrom Šarčevićem radila je u čak tridesetak predstava!
>>Predstavljena knjiga o legendi hrvatske kostimografije Iki Škomrlj
pusti mlade nek delaju.dicu odi čuvat