Publika za posebne namjene “pothvat” je potekao iz Teatra ITD. Svoj prvi eksperiment izveli su na novoj predstavi Renea Medvešeka “Najbolja juha! Najbolja juha!” Zagrebačkoga kazališta mladih. Nataša Stanić u samoj je završnici prošetala pozornicom osvjetljavajući svoje lice mobitelom, potom se sklupčala na pozornici u kadi ispunjenoj knjigama.
Nitko nije slutio da to nije dio predstave i da je ona zapravo gledateljica. Pijanist je ispraćen povikom “Ide to tebi!”... To je jedan od načina da se Vili Matula (koji se tome domislio), Nataša Govedić, Agata Juniku, Damir Bartol Indoš, Oliver Frljić, Borut Šeparović, Ana Karić, Mislav Čavajda, Suzana Brezovec (ukupno 17 ljudi vezanih uz ITD) eksperimentalno očituju iz publike na predstavama svojih kolega.
Ne znam planiraju li i šprihericama gađati Almu Pricu, što su si znali priuštiti srednjoškolci u HNK, a da to u Alminoj igri nije primijetio čak ni kritičar Boris Senker, no zbunjuje to da se jedno kazalište bavi konkurentskim, da ljudi kojima je mjesto na pozornici i iza nje preuzimaju inicijativu iz gledališta. Zašto baš počinju s Medvešekom? Marin Blažević, ravnatelj ITD-a i poticatelj cjelokupne akcije, u svojoj dvosveščanoj knjizi “Razgovori o novom kazalištu” od 11 ljudi s kojima je razgovarao nije priupitao Medvešeka štogod o tom kazalištu, a upravo je svojim predstavama Rene devedesetih najsnažnije inovirao hrvatsko kazalište.
Skupina planira na sličan način sudjelovati i na drugim umjetničkim i javnim skupovima poput sudskih procesa, političkih skupova, zasjedanja. Igra je dar i pravo i djece i odraslih, ali “publika za posebne namjene” tako nalikuje militantnoj kovanici “jedinica za posebne namjene”! No, ti su dečki školovani, trenirani i plaćeni za opasan posao.
