U subotu navečer u programu Lisinski Atrium na otvorenoj pozornici Matej Meštrović će predstaviti svoj album klasične glazbe “Piano Waves” koji je u travnju u SAD-u proglašen najboljim albumom klasične glazbe te albumom godine po izboru utjecajnog svjetskog portala za klasičnu klavirsku glazbu Solopiano.com. Osim što će prisustvovati svjetskoj glazbenoj praizvedbi, svi posjetitelji koncerta će dobiti “kod” za besplatno preuzimanje Matejeva nagrađenog albuma s interneta.
A potpuno neuobičajeno i za svjetske prilike, Večernji list će svojim čitateljima 26. lipnja darovati jedinstveno notno izdanje Mateja Meštrovića s izabranim skladbama s albuma “Piano Waves”.
Kako se u ovim tropskim zagrebačkim uvjetima pripremate za koncert na otvorenom uz dvoranu Lisinski?
Upravo smo potvrdili generalnu i tonsku probu za 19 sati navečer, a koncert je u 21 sat. Po ovim vrućinama nije lako svirati. Sada razmišljam što odjenuti, jer se za koncert uvijek volim odjenuti svečano. Ovaj put možda i neće biti fraka, nego samo košulja. Prilike nisu idealne, iako već za sutra zovu osvježenje. Koncert je u 21 navečer, pa vjerujem da će biti i malo vjetra...
Kako vam je uopće pala ova koronska pauza za koje ste uspjeli snimiti album, dobiti i nagrade za njega, ali i nastupiti na virtualnoj dodjeli nagrade za Večernjakovu kratku priču?
Apsolutno nisam stao. Za Advent sam imao lijepi koncert s Renatom Sabljak u Hrvatskom glazbenom zavodu. Tu je i velika akcija HRT-a i HGZ-a u povodu obilježavanja godišnjice potresa u 6,24 ujutro s izravnim prijenosom iz HRT-a. Koncert smo otvorili mojom kompozicijom koju sam posvetio Zavodu za vrijeme potresa i režirao i spot koji se temelji na fotografijama Zvonimira Ferine “HGZ potresno”. S druge strane, izolacija i karantena su nešto na što sam navikao čitav život, jer sam čitav život u jednoj vrsti karantene. S te strane sam je maksimalno koristio za stvaranje, razmišljanje o glazbi i pripremanje novih projekata. Tu je i objavljivanje albuma “Piano Waves” koji je nastajao i nešto prije korone, a i za vrijeme korone i čitave te izolacije. Ono što mi je najviše falilo za vrijeme izolacije je onaj drugi dio mog djelovanja, a to je da sam ja ne samo kompozitor nego i pijanist. Jako mi je teško bez stvarnog dodira s publikom i bez koncertiranja, iako sam imao nekoliko nastupa. S te strane se veselim koncertu u Lisinski Atriumu. To je i svjetska praizvedba albuma, a beskrajno sam i ponosan zbog tih nagrada za najbolji album klasične glazbe i najbolji album u svim kategorijama. Tu je i činjenica koja dodatno daje veliku težinu svemu tome, a to je da će Večernji list na dan koncerta objaviti notno izdanje na 24 stranice odabranih kompozicija s “Piano Wavesa” koje ćemo pokloniti čitavoj Hrvatskoj. To je nešto što se možda ni u hrvatskim ni u svjetskim razmjerima nije dogodilo, a da se uz jedne dnevne novine poklanjaju klavirske note čitavoj državi. Beskrajno sam ponosan zbog toga i zahvalan Večernjem listu koji je uspio tako nešto prepoznati. Vjerujem da će to imati trajan odjek i uvjeren sam da će se kompozicije iz tog notnog izdanja naći na repertoaru, vrlo moguće i u hrvatskim srednjim školama. Napominjem da je album vrlo meditativan. Ne traži velike tehničke sposobnosti pijanizma. Traži u prvom redu muzikalnost i doživljajnost glazbe.
Nastajanje tog albuma vezano je uz drugu jednu katastrofu?
Kao što sam i spomenuo, na dan samoga zagrebačkog potresa u nedjelju sam na društvenim mrežama ugledao fotografije HGZ-a koji je doživio teška oštećenja. Budući da sam se u HGZ-u takoreći rodio, rasplakao sam se i bio jako emotivno pogođen. Već u nedjelju popodne dobio sam snažan poriv da nešto napravim u vezi potresa u HGZ-u. Došao sam u kontakt sa Zvonimirom Ferinom i zamolio ga da mi pošalje fotografije HGZ-a u punoj rezoluciji i u nedjelju popodne na dan potresa sjedio sam u svom studiju i krenuo komponirati HGZ potresno. Paralelno sam režirao i animirao i videospot. U roku tjedan dana sam kompletirao projekt, nazvao HGZ i rekao, ovo vam poklanjam u potpunosti, pustite to u javnost i senzibilizirajte javnost da se HGZ počne iz početka obnavljati, kao što su ga netom prije potresa uspjeli prekrasno obnoviti. Kompozicija HGZ potresno se našla na albumu “Piano Wawes” kao posljednja kompozicija kojom zaokružujemo čitav album.
Budući da ste spomenuli da se na neki način dijete HGZ-a, je li vaša majka, pijanistica Sretna Meštrović koja je nedavno dobila Nazorovu nagradu za životno djelo, svirala neku vašu kompoziciju?
Na jednom jedinom obljetničkom koncertu od kojega je prošlo možda i deset godina, u Mimari, za bis sam napravio obradu Offenbachova “Can-cana” za šest ruku. Tako da smo na pozornici nakon maminog solističkog koncerta izašli moja sestra Franka Meštrović i ja skupa s mamom i odsvirali šesteroručno Offenbachov “Can-can”. To je jedina situacija gdje je ona svirala nešto moje, ali i tu se radi samo o obradi.
Razmišljate li o komponiranju opere?
Mene već dugo proganja kreativna potreba za stvaranjem mjuzikla. To leži u meni i svako malo mi se ta ideja vraća. Imam i neke minimalne skice. Ono što mogu reći sa sigurnošću je to da će se to dogoditi jedan dan. Jedan pravi veliki, grandiozni mjuzikl u pozitivnoj energiji.
Jesu li izgledne i neke međunarodne turneje?
Ono što možemo spomenuti je da me 25. rujna očekuje snimanje u Abbey Road studiju, s Londonskim simfonijskim orkestrom, vlastitog projekta za Parma Recordings koji je trebao biti snimljen prije godinu i pol dana, ali je zaustavljen zbog korone. Termin je sada potvrđen.
