Baš kao i sama bajka, sve što se trenutačno događa u kazalištu i oko mene, djeluje mi nestvarno – emotivno je to izrekao skladatelj Davor Bobić uoči praizvedbe baleta "Snježna kraljica", koji je u petak ugledao svjetlo dana na daskama Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. Oživjela je tako dobro poznata Andersenova bajka o kraljici ledena srca, djevojčici Gerdi i njezinu prijatelju Kaju, o golemoj snazi prijateljstva i ljubavi. Riječ je o koprodukciji dvaju nacionalnih kazališta – osječkog i splitskog, i to u sklopu projekta pod pokroviteljstvom Ministarstva medija i kulture i K-HNK, odnosno konzorcija hrvatskih nacionalnih kazališta. Režiju i koreografiju potpisuje nacionalni prvak Svebor Sečak, proslavljeni baletni umjetnik, a Andersenovu bajku u glazbeno je ruho odjenuo skladatelj Davor Bobić, s kojim smo razgovarali.
Nedvojbeno se radi o iznimnom postignuću i Vas kao skladatelja, i osječkog te splitskog HNK kao producenata, no Vama to nije prvi uspjeh, iako možda jest do sada najveći.
Imao sam nekoliko velikih projekata, u koje je bio uključen velik broj ljudi, no opera i balet najsloženije su glazbene forme, čiji uspjeh ovisi o jako mnogo toga. Na ovom je projektu autorski tim sjajan. U početku me malo zbunilo što nisam sudjelovao u izboru nijednog suradnika, a donedavno nisam vidio nijedan koreografski korak. No, upravo je snaga u želji i duhu Hrvata da se sjedinimo kada trebamo nešto zajednički napraviti. Tada sve dobije posve drukčiju dimenziju. Imam osjećaj da je sadržaj i izbor djela maestralno pogođen za publiku, jer mislim da smo svi dali sve od sebe da ga približimo i djeci i odraslima, da bude univerzalna priča za sve generacije. Bajka je svjetski prepoznatljiva i ovom praizvedbom ulazimo, vjerojatno među prvima u svijetu, u obilježavanje 150 godina od smrti H. C. Andersena. Odličan je tajming na svjetskoj razini za novi koncept jednoga Andersenova djela i ta je činjenica iznimno važna. Mislim da baletna umjetnost ima posebnu magiju, koja će privući mnogo publike.
Strahujete li od nečega što bi moglo poremetiti tu idilu?
Moramo se pripremiti i na one kojima se moja glazbena estetika neće svidjeti.
Mislite da to nije prijetilo i Mozartu, Beethovenu, i da ih je to brinulo?
– Meni je najbitnije da publika to duboko proživi, a mislim da sam to uspješno napravio. Dragocjen je moj kapital u stečenom znanju koje sam dobio na studiju, svjedočeći velikim baletnim i opernim predstavama. Sve to mi se nakon 30 godina vraća u život, sve je to sad eksplodiralo. Ostao sam vjeran melodiji, ritmu, tradiciji rusko-ukrajinske škole kompozicije, tradicionalnom simfonijskom pismu.
Rekli ste da se ideja, san o baletu rodio još na studiju. Kada je bio završen?
Gledajući njihove majstore, na studiju mi se javila želja da i ja jednoga dana napišem balet Snježna kraljica, ali i jedan prema bajkama Ivane Brlić-Mažuranić. Nikada neću zaboraviti činjenicu da mi je osječki HNK prvi pružio priliku, a posljednjih desetak godina tražio sam je kod svih intendanata u Hrvatskoj.
Sad će mnogima biti žao.
– Nisam nailazio na razumijevanje. Jasno mi je da se ljudi i boje, pa se ovakve prilike ukazuju rijetko. Ovo što je osječki HNK napravio hrabar je potez i dokaz da me uvažavaju kao autora.
Posebno uzbuđenje i ushit svemu daje činjenica da je u pitanju svjetska praizvedba, to znači – ulazak u povijest, neovisno o ishodu i uspjehu. Da, iza toga stoji i rizik.
Imamo sreću da se u projektu okupila sjajna ekipa. Meni je cijela godina jako uzbudljiva. Posebice stresno bilo je ljeto, suradnja sa Sečakom vrlo je intenzivna bila, složena i nimalo laka, bilo je puno izmjena, skraćivanja. Težak posao imali su prepisivači, mislim da smo ih izluđivali. To vam je kao da ste kuću gotovo završili, postavili krov i onda morate neke zidove pregrađivati. Svjesni smo da je to čar ovoga posla, umjetničkoga stvaranja. Vjerujem da su i naši prethodnici imali slične probleme.
Takvi se projekti ni ne rade svaki drugi utorak. Ne morate biti precizni, ali barem okvirno: koliko je sati rada u pitanju?
Baleti se obično pišu dvije godine. Ključni su disciplina, red, rad, strpljenje, upornost, dosljednost, trpljenje i iskrenost. Tomu su mene učili.
Mi neumjetnici uvjereni smo da vama nadahnuće stiže u naletima, u 3 sata u noći.
Mnogo darovitih ljudi tako razmišlja i izgubi se na tom putu. I Mozart je govorio da je talent samo 10 posto, sve je ostalo trud. Uvijek to imam na umu. Na konzervatoriju u Kijevu bio sam zadnji na listi.
Zašto ova, a ne neka druga bajka?
– Snježnom kraljicom bio sam opčinjen kao dijete jer su mi je baka i djed, s kojima sam odrastao, često čitali. Studiranje u Kijevu obilježili su hladnoća i snijeg, možda je zato zima moje godišnje doba.
Ovaj balet niste nikomu prije nas nudili, naručio ga je HNK?
U sklopu programa Erasmus+ trebao sam 2022. biti gostujući profesor na konzervatoriju u Sankt Peterburgu, balet pisati tamo i ponuditi ga Marijinskom teatru. Rat je sve to spriječio.
Ima li neko gotovo djelo u ladici, koje čeka izvedbu ili neka ideja koja postaje realizacija?
U dogovoru je djelo za 100. rođendan Dubrovačkog simfonijskog orkestra, na stihove akademika Luke Paljetka te novi balet za HNK u Osijeku, prema priči I. B.-Mažuranić. Trenutno sam na vrhuncu stvaralačke kreativnosti, pa mislim da bi idealno bilo za dvije godine postaviti i drugi balet. Kada stvaralački napon splasne, teško ga je ponovno pokrenuti. Skice već imam. (Narcisa Vekić, Suzana Lepan Štefančić)
