Latinski: Dum spiro spero ili: Dok dišem, nadam se. Novinar, književnik i sineast Pero Kvesić prestao je disati u subotu 11. studenoga nakon duge i teške bolesti. A "Dum spiro spero" naslov je filma koji je režirao i u kojem je ispričao priču o svojoj svakodnevici u bolesti, ali i o knjigama, smrti, gubljenju snage i snazi da se s tim gubitkom nosi. Bio je taj film, snimljen 2016. godine, svojevrstan "one man show", Kvesić je za njega napisao scenarij, režirao ga, snimio sav materijal i još za film svirao drombulju.
Pero Kvesić rodio se u Zagrebu 1. lipnja 1950. godine, ali od pete do 14. godine živio je u Bjelovaru, koji je bio i ostao grad njegova djetinjstva. Diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, da bi još kao student svojim djelovanjem obilježio povijest hrvatskog novinarstva. Bio je urednik u Omladinskom tjedniku, Studentskom listu i Tjednom listu omladine, ali i jedan od osnivača danas mitskog, omladinskog kluba Jabuka.
No nakon diplome Kvesić je odlučio da je došlo vrijeme da raširi krila. Odlazi u Ameriku, a to je vrijeme djece cvijeća, doba kada su stečene seksualne slobode i doba pojave kontracepcijske pilule. Kada se 1976. vratio u Zagreb, na redu je bila nova revolucija, novinska i neki sasvim novi Polet. Te omladinske novine tada su ponovno pokrenute nakon nekoliko godina stanke, a Pero Kvesić prvi je glavni urednik tog i takvog Poleta, po svemu drukčijeg od omladinskog tiska bivše države. Taj Polet pisao je o stripu, glazbi (s naglaskom na rock), suvremenoj likovnoj umjetnosti, s naglaskom na tada živu scenu performansa, ali i o fotografiji, koja je u tadašnjem Poletu dobila posve zasluženo mjesto. Bio je to koncept modernih novina koji je Poletu donio brojne čitatelje i ozbiljnu tiražu, učinkovit način da se od političkog glasila tog vremena stvore moderne novine okrenute mladima. Kvesić je tada u Poletu okupio suradnike koji do današnjeg dana pišu povijest hrvatskog novinarstva.
I nije na tome stao. U sedamdesetima je pisao za (tada mitski) Start, kasnije bio i urednik novopokrenute Erotike. O tom dobu seksualne slobode i na našim prostorima govorio je u velikom, životnom intervjuu što ga je za Večernji list s njime vodio Nedžad Haznadar u studenome 2020. godine, kada je rekao:
– Devedesete su definitivno bile jedan snažan rez. Sve do tog doba, kad biste došli na kiosk, na sedamdeset posto naslovnica bile su gole žene. A od '91. kratko ošišani muškarčine s oružjem. Kulturu seksualne slobode pobijedila je mačo-militaristička kultura sa snažnim utjecajem Crkve, koja nas i danas pokušava vratiti u srednji vijek.
Paralelno s novinskom karijerom Kvesić je razvijao karijeru književnika. Njegova možda i najpoznatija, a svakako najlegendarnija zbirka priča datira iz 1975. godine, a bio je to "Uvod u Peru K.", u kojoj je ukoričio kratke priče koje je tijekom šezdesetih objavljivao u časopisima. Nakon toga je tijekom osamdesetih imao status slobodnog umjetnika, ali četiri je godine bio tajnik Društva književnika Hrvatske te je pokrenuo biblioteku i časopis Quorum. Svakako treba spomenuti da u osamdesetima počinje raditi i kao scenarist pa je tako bio jedan od autora scenarija za film "Samo jednom se ljubi", koji je 1981. godine režirao Rajko Grlić. Godine 1983. izašla je zbirka "Mladi K.", a godinu dana kasnije roman "Što mi rade i što im radim". Roman "Stjecaj okolnosti" izašao je 2002. godine, a nova zbirka priča "Uspomene urednika erotskog magazina" 2003. godine. Nakon dulje stanke 2014. objavio je i zbirku "Vrijeme rata i razonode". Mnogi su ga doživljavali kao pisca urbanog života Hrvatske, cinika, čovjeka koji piše s pozicije intelektualca koji najviše vrednuje svoju slobodu i njeguje snažan smisao za humor, u kojem se nikada nije libio otići u crnilo.
A onaj drugi Kvesić pisao je slikovnice, zbirke pjesama za djecu i romane za djecu. I ne samo to, generacije djece odrasle su uz "Male leteće medvjediće", animiranu seriju kojoj je Kvesić bio autor, začetnik i kreator likova. Ta crtana serija, koju je pokrenuo s Dušanom Vukotićem i Nevenom Petričićem, ostaje do danas (uz Vukotićev Oscar za "Surogat") najvažniji proizvod animirane filmske umjetnosti u Hrvatskoj. Serija je realizirana s partnerima iz Kanade, snimljena je u koprodukciji Zagreb filma i CinéGroupea te je nakon velikog uspjeha premijerne 1990. godine prodana u stotinjak država svijeta.
