Kad je riječ o restauraciji i konzervaciji umjetnina i metodama čišćenja slike koje nisu agresivne i ne narušavaju “opće stanje” umjetnine, više su nego dragocjena znanja Richarda Wolbersa, američkoga profesora s University of Delaware u Newarku, koji u toj ustanovi radi od 1988. godine. Poznati svjetski konzervator-znanstvenik cijeloga tjedna u Muzeju suvremene umjetnosti održava radionicu za hrvatske muzealce, konzervatore specijalizirane za rad sa slikama koje zbog oštećenja boje, teksture, prašine ili napuklina trebaju intervenciju stručnjaka. Wolbersova neagresivna metoda čišćenja slike kemijskim otopinama koje ne narušavaju “integritet” slike jedna je od najnaprednijih u svijetu, rekla je Mirta Pavić, konzervatorica-restauratorica zaposlena u MSU koja je zajedno s kolegicom Petrom Kursar iz Moderne galerije pozvala Wolbersa u Zagreb.
Slikari vole eksperimente
O tome jesu li stari majstori bili bolji poznavatelji slikarske tehnologije nego današnji Richard Wolbers je kazao:
– Ne. Zato što svaki umjetnik voli eksperimentirati. Kad je riječ o korištenju bojom i materijalom, svaki slikar ima neki svoj osobni pristup i rukopis, bez obzira na vrijeme nastanka slike i činjenicu imamo li pred sobom tradicionalno, moderno ili suvremeno slikarstvo. Zato konzervatori danas sve više rabe otapala na bazi vode koja su lako dostupna, nisu otrovna za onoga koji s njima radi, a veoma dobro uklanjaju nečistoće i “ozljede” na slikama te one ostaju sačuvane za budućnost. Ovdje u Zagrebu nastojimo očistiti cijelu površinu slike koju imamo za praktični dio naše radionice, ne samo neki njezin dio – kaže Wolbers, pred kojim se našao jedan portret Ivana Tišova i dvije Medovićeve slike - jedna slikarska minijatura i veća slika sveca.
Protiv kemijskih procesa
Tehnika profesionalnog čišćenja ovog američkog znanstvenika razlikuje se od tradicionalnih metoda jer osigurava da se nakon čišćenja na površini umjetničkog predmeta neće događati kemijski procesi koji nisu vidljivi golim okom, ali dugoročno mogu oštetiti umjetnički predmet. Prema riječima Mirte Pavić, restauratorice i konzervatorice koja u zagrebačkom MSU radi na, primjerice, “vraćanju u život” Kniferovih ili Kristlovih djela, izvanredna su iskustva za dvadesetak polaznika ove radionice.
– Bilo je mnogo zainteresiranih kolega za ovu radionicu, pa smo morati napraviti “listu čekanja” te bi radionicu trebalo ponoviti. Iskustva su izvrsna, a prof. Wolbers radi s malim grupama. Kolege restauratori i konzervatori donijeli su na ovu radionicu slike iz svojih fundusa koje su “problematične”. Ja sam pripremila jedan Kniferov monokrom koji je jako delikatan jer je umjetnik u ranoj fazi prakticirao grundirani sloj s kredno-tutkalnom preparacijom koji je eksponiran kao bijela površina meandra – kaže Mirta Pavić.
