Među svima njima možda i najviše pažnje prvih dana festivala privlači Edward Norton, svestrani umjetnik koji je glumio u više od pedeset filmova, producirao njih trinaest, napisao pet i režirao dva. Triput je nominiran za nagradu Oscar, a dobitnik je i Zlatnog globusa, nagrada Emmy i Obie, kao i brojnih drugih za glumu i produkciju.
Na Lopud je došao kako bi održao majstorsko predavanje mladim filmašima iz regije, a festival je otvoren njegovim filmom “Oslikani veo”.
– Radi se o filmu koji sam producirao i u njemu glumio s Naomi Watts, a odabrao sam ga jer sam kolegama želio pokazati kako naš posao nikada ne postane jednostavan: radi se o filmu koji smo snimali u gotovo nemogućim uvjetima, jedva smo zatvorili kakvu-takvu financijsku konstrukciju, snimao sam s napuklom kralježnicom nakon pada s konja... Možda jedna priča najbolje opisuje to iskustvo. Na snimanju u Kini trebali smo helikopter, ali jedva smo imali novca da ga podignemo. U nekom trenutku pronašli smo čovjeka koji nam je s cijenom izašao u susret, ali kad smo već fiksirali kamere i sve, pilot nas je počeo ucjenjivati. Govorio je da neće poletjeti ako mu ne damo još novca, ja sam pokušavao nešto ispregovarati, urazumiti ga, a onda sam krajičkom oka vidio redatelja Johna Currana koji je donio aktovku punu keša i krenuo ga šakama, bijesno, bacati na helikopter. Čovjek je ostao toliko zapanjen da je samo poletio, a ja sam Johnu šapnuo: nisam baš siguran da je pametno prije leta razjariti pilota…
VEZANI ČLANCI
Dobro raspoloženi glumac na Lopudu je s kolegama rado dijelio takve anegdote, a pokazao se vještim sugovornikom i kada se govorilo o vrlo tehničkim aspektima montaže i snimanja. Potom nam je priznao da je osobno montirao neke filmove svojih prijatelja, ali pod pseudonimom!
– Oduvijek sam znao da ne želim biti samo glumac. Od početka karijere pisao sam scenarije za televiziju, kao i drame koje, nažalost, nikada nisu producirane. Režirao sam i u newyorškim kazalištima, volim taj svijet i u filmu “Motherless Brooklyn” angažirao sam neke ljude koje sam tamo upoznao. O filmskoj režiji sve što znam naučio sam od Miloša Formana, kojeg sam idealizirao još od ranog tinejdžerstva kada sam vidio njegova “Amadeusa”, a onda sam imao sreće glumiti u njegovu “Narodu protiv Larryja Flinta”. Na tom setu pratio sam ga poput asistenta, a kasnije me pozvao da sjedim s njim u montaži ispunjenoj duhanskim dimom i učim kako se film, prema njegovu svjetonazoru, zapravo režira tek nakon što je snimanje završeno – rekao nam je Norton prisjećajući se i suradnji s Wesom Andersonom, Woodyjem Allenom, Davidom Fincherom...
Svaki od tih majstora, kaže, potpuno je drugačiji u pristupu radu i od svakoga je kasnije preuzeo nešto. Fincher je, primjerice, izrazita suprotnost Formanu i na snimanju mu vlada vojnička disciplina, radi se od jutra do mraka, nema ni hranjenja ni drijemanja, na setu se čak ne smije ni govoriti jer vrijeme za to prođe kada se kamere upale.
Razgovarajući o njegovim glumačkim rolama, a bilo ih je zaista mnogo, došli smo i do kultne uloge skinheada u “Generaciji X”. Norton nam je otkrio da je scenarist u početku zamislio čišći žanrovski film usmjeren na pitanje droge, a upravo na njegov nagovor išlo se u razradu lika koji je postao mnogo više od stereotipnog agresivca s nacističkim tetovažama.
– Dodavanjem njegove zatvorske priče dobili smo gotovo šekspirijansku priču, u kojoj je Derek ekstremno karizmatičan lik kojeg progoni njegov vlastiti bijes, on mu je i gorivo i uteg, baš kao što je pretjerana ambicija bila Macbethov uspon i pad. Pripremajući taj film, na setu smo imali ljude različitih rasa, kao i neke pripadnike židovske zajednice i sjećam se koliko smo se kolektivno pripremali na stvari koje ćemo izgovarati u filmu kako se nitko ne bi osjetio neugodno. Tada su to bile stvari s društvenog ruba, a danas moj lik ne bi bio ćelavi skinhead, nego voditelj na Fox Newsu u odijelu s kravatom. Ako poslušate što govori jedan Tucker Carlson, shvatit ćete da su stavovi nekadašnje ekstremne desnice postali mainstream – rekao je Norton, izrazito informirano povlačeći paralele između američkog društva danas i uspona desnice u zemljama poput Mađarske i Italije.
Čar ambivalentnih junaka
– Nedavno sam ponovno pogledao taj film i shvatio koliko smo u njemu bili mladi. I to je baš taj ključni aspekt naših junaka, što su pogubljeni klinci koji pokušavaju biti odrasli. To su stvari za koje se ljudi vežu, kao što smo svi voljeli “Breaking Bad” jer je glavni lik bio dobar čovjek koji je radio loše stvari – zaključio je Norton.
Haj ne rise.