1. Ribanje i ribarsko prigovaranje
Možda se ne bi diglo toliko prašine oko kurikula nastavnog predmeta Hrvatski jezik i popisa lektire da je više filmskih ostvarenja poput „Ribanja i ribarskog prigovaranja“. Iako film nije sniman isključivo za prosvjetare niti je zamišljen da primarno bude zanimljiv i dobar nastavni alat s pomoću kojeg će učenici napokon razumjeti o čemu je to Petar Hektorović besjedio, nedvojbeno je da su nastavnici hrvatskog jezika tek jedni od kolateralnih dobitnika kojima film Milana Trenca može i treba biti koristan. Zapravo je na dobitku svatko tko pogleda ovaj film, bez obzira na to voli li stariju hrvatsku književnost.
Naime, „Ribanje i ribarsko prigovaranje“ uspješno i iznenađujuće zanimljivo na velika platna donosi prikaz života u 16. stoljeću. Osim toga, ova ekranizirana ribarska ekloga donosi i jednu univerzalnu i svevremensku priču o međuljudskim odnosima, ali i priču o zabranjenoj ljubavi čiji je prikaz ovdje lišen svake patetike koja nerijetko prati tu temu.
Svakako je sjajno i to što je film titlovan. Tako se gledatelji ne trebaju mučiti s razumijevanjem starogrojskog dijalekta ni brojnih latinskih i talijanskih fraza. Umjesto toga, jezik se zbog svoje arhaičnosti i melodičnosti može potpuno prepustiti jednoj posve neobičnoj ulozi – ulozi prekrasne glazbe. Ipak, poneki disonantni ton toj renesansnoj melodiji daje jezik jedne od muza koji je previše obojen tonovima govora zagrebačkog asfalta 21. stoljeća.
No kada se jezičnoj simfoniji doda filmska glazba s potpisom Igora Para, koja je pak okrunjena Zlatnom arenom, ali i kadrovi srednjedalmatinskih škoja i vala (film je sniman na autohtonim lokacijama koje Hektorović opisuje), teško je ostati neuvučen u uljuljkanost mora i atmosferu trodnevnog prigovaranja gospodara Petra (R. Šerbedžija) i ribarā Nikole Zeta (B. Brajčić) te Paskoja Debelje (L. Lučev).
Sam je redatelj istaknuo kako u ulozi gospodara Petra nije vidio nikoga drugog doli Šerbedžije. I zaista, uloga i jest stvorena za njega (dobio je Zlatnu arenu za glavnu, a Lučev za sporednu ulogu). No uz te poznate glumačke veličine, svakako treba istaknuti i mladi, već viđen filmski par – Rominu Tonković i Filipa Mayera koje smo upoznali kao Martinu i Filipa u „F20“. Tonković se izvanredno snašla u ulozi Hektorovićeve ljubavi iz mladosti i time potpuno na sebe usmjerila scene u kojima se pojavljuje.
Film svoju veličinu duguje i „malim“ ljudima, odnosno savjetnicima – od onih za dijalekt i povijest preko savjetnika za ornitologiju do onih za brodove, ribarenje i drugo – koji su pomogli da se što vjerodostojnije rekonstruira atmosfera 16. stoljeća. Čak je i font odjavne špice dizajniran prema prvom izdanju „Ribanja“. Zbog svih tih detalja, u ovaj hommage moru i ‘jidrima’, zbilja je lako odlutati, a onda ne poželjeti izaći.
Biografska humorna drama, Hrvatska
Režija: Milan Trenc
Glumci: Rade Šerbedžija, Romina Tonković
2. Kako voziti skejt u ratnoj zoni (ako si cura)
Odlazak u park ili u školu brojnim je afganistanskim djevojčicama zabranjen. Srećom, postoje rijetke obitelji koje kćerima dopuštaju školovanje, i to u – Skateistanu. Tamo, osim čitanja i pisanja, uče kako voziti skejt. Lijepa je ovo i topla priča o hrabrim djevojčicama s puno snova i o njihovim učiteljicama koje su im stvorile sigurno mjesto na kojem ih mogu ostvarivati.
Dokumentarni, Velika Britanija, 2019., 40 min.
Režija: Carol Dysinger
3. Bolnica ispod zemlje
Na trenutke se čini da je riječ o izvrsno režiranom trileru. Život liječnice Amani i njezina tima u Guti, predgrađu Damaska, toliko je nevjerojatan da je teško pojmiti kako je riječ o stvarnim likovima i događajima. Zbog granatiranja koje ne staje bili su prisiljeni premjestiti bolnicu ispod zemlje. Riskirajući svoje, spasili su na tisuće života, a scene iz filma zauvijek vam se urežu u sjećanje.
Dokumentarni, Danska, Njemačka, SAD, 2019., 95 min.
Autori: Feras Fayyad
4. A sad se spušta veče
Ljeto i dvije bakice u zabačenom selu u istočnoj Bosni. Ne samo da je redateljica te prizore učinila filmičnima, nego je od njih napravila poeziju. Vizualnu poeziju u kojoj nema previše riječi jer protagonistice Vinka i Obrenija ne govore puno. No zato razgovaraju s ovcama, oblacima i prirodom. Boje u filmu, osim što estetičnost dižu na višu razinu, cijelom ugođaju daju dodatnu dozu melankolije.
Dokumentarni, Srbija, 2019., 27 min.
Režija: Maja Novaković
Cinemania
IndieWireova filmska kritičarka Anne Thompson, inače pravi ekspert za previđanje dobitnika filmskih nagrada, napisala je početkom godine da Akademiji treba samo 10 dobrih kandidata za ceremoniju dodjele Oscara. U tom slučaju, dodjela te nagrade za 2021. gotova je. No ipak će biti zanimljivija jer je 2020. već iznjedrila mnoštvo odličnih filmova, pa je IndieWire napravio popis zasad najozbiljnijih kadndidata za najvažniju filmsku nagradu. Među njima su “First Cow” redateljice Kelly Reichardt, potom “I’m Thinking of Ending Things” Charlieja Kaufmana, “Never Rarely Sometimes Always” Elize Hittman, “Da 5 Bloods” Spikea Leeja, “Babyteeth” Shannon Murphy i drugi.
Barry Levinson režirat će film „Francis And The Godfather” o snimanju kultnog “Kuma”. U filmu će 39-godišnji Jake Gyllenhaal glumiti producenta Roberta Evansa, dok će 41-godišnji Oscar Isaac portretirati legendarnog filmaša Francisa Forda Coppolu. Coppola se svađao sa šefovima studija Paramount oko mnogo toga, a neslaganja su imali i oko izbora glumaca, naime šefovi nisu bili zadovoljni odabirom Marlona Branda i Ala Pacina. Pacino je bio Coppolin favorit jer je želio nepoznatoga glumca, a da se vidi da je talijansko-američkog podrijetla. Šefovi studija smatrali su da je Pacino prenizak, a producent Evans konačno je pristao uz uvjet da James Caan glumi Sonnyja Corleonea.
