Neposredno pred Božić, dan prije uvođenja famoznih propusnica koje su razdvojile mnoge hrvatske obitelji, jedna obiteljska drama odvijala se putem Zooma. U režiji Bobe Jelčića, predstava “Višnjik u Višnjiku” temeljena na poznatom komadu Antona Pavloviča Čehova izvedena je u formi konferencijskog razgovora, koja je postala sinonimom komunikacije u pandemijskoj 2020. godini. Umjesto da putem online prijenosa pokuša dočarati osjećaj boravka u kazališnoj dvorani, što je nažalost nemoguće, redatelj je potpuno preuzeo okvir koji mu je dostupna tehnologija zadala i pretvorio da u alat za umjetničku igru.
U produkciji De Facto teatra Saše Božića, u projektu su sudjelovali Jerko Marčić, Marko Makovičić, Jadranka Đokić, Ugo Korani, Petra Svrtan i Lana Meniga, široj publici poznata kao djevojka koja je spasila prošlogodišnju premijeru “Hotela Zagorje” u Gavelli nakon ozljede Ivane Roščić. Izvrsni glumci, iako lišeni većine glumačkih alata koje bi u stvarnom kazališnom prostoru imali na raspolaganju, eksperimentu su pristupili s nužnom ozbiljnošću, ali i razigranošću preuzimajući uloge ključnih Čehovljevih likova koji putem Zooma lamentiraju o sudbini svojeg višnjika, dok se aukcija u fizičkom prostoru odvija tek uz prisutnost Lopahina, koji se blaziranoj obitelji palih bogataša javlja iz automobila uvjeravajući ih da zajedno pokušaju spasiti zemlju na kojoj je i sam odrastao.
Koordinirati i režirati ovakav naoko jednostavan projekt u realnom vremenu moralo je biti tehnički zahtjevno jer dovoljno bi bilo da jednom protagonistu pukne veza i da se predstava raspadne ili značajno promijeni oblik. No upravo je u tome čar i hrabrost eksperimenta koji je u Jelčićevoj režiji uspio i ostat će zapamćen kao jedan od zanimljivijih trenutaka ove opće, ali očito ne i kreativne blokade.
