Gala baletnim koncertom "Život na pozornici" zagrebački HNK zakoračio je u novu sezonu. Bio je to i dirljiv i dostojanstven oproštaj od baletnih umjetnika koji odlaze u mirovinu, ali i pozdrav mladim plesačima koji su nakon velike audicije primljeni u HNK Zagreb.
Sam koncert, koji je bio posvećen nedavno preminuloj baletnoj majstorici Suzani Bačić, bio je ideja ravnatelja Baleta Massimiliana Volpinija, koji ga je i režirao. On je publiku odveo iza kulisa velikih predstava, u dvoranu za probe, ali i u svakodnevicu baletnih umjetnika. Oni su govorili o svojim navikama, veseljima, praznovjerju... duhovito i zabavno, ali i otkrivajući koje su muke njihove blistave profesije.
Plesni dijelovi pomno su odabrani i složeni u cjelinu, a posebno su dojmljivi bili oni neočekivani: "Ogledala" na Chopinovu glazbu, brodwayski "Jazzy time" na podlozi Gershwina, u kojem su zablistali Tomislav Petranović i Asuka Maruo, te nježna i eterična točka "Lascia ch'io pianga" (Pusti me da plačem), solo Natalie Kosovac, sve u koreografiji samog Volpinija. Vidjeli smo i solo Takuye Sumitome iz "Gospode Glembajevih", najljepše dijelove "Labuđeg jezera", a dio koji je posebno razgalio publiku bio je "Zaplešimo" na Straussovu glazbu iz "Šišmiša", u kojem su plesali baš oni koji odlaze.
Plesni je finale svim izvođačima na sceni bio sjetan. Baš takva je i karijera baletnih umjetnika, ljudi koji se od svoje profesije opraštaju u godinama u kojima smo mi ostali, obični smrtnici koji ne znaju letjeti, u naponu radne snage. I zbog tog kratkog roka trajanja svakog plesača balet je najljepša i najteža umjetnost na svijetu.
