Kad je akademska kiparica Milena Lah (1920. – 2003.) prvi put izložila ljudsku glavu oblikovanu od prozirnoga polirana kristala, publika se naježila. Počelo se govoriti kako je tu prisutna neka čarolija. Svojom pojavom, odlučnom facom kasnije uokvirenom oblakom narančaste kose, Milena je pojačavala taj dojam. Milena je bila pionirka u tematiziranju duhovnosti kakva nam je kasnije obilno dolazila s Istoka i s ruba znanosti. Jedna od najtalentiranijih učenica profesora Vanje Radauša, znala je kako u umjetnost pretočiti "Oblik iskustva poslije Ikarova pada". Ili kako 1973. skulpturom dočarati "Kozmičku Madonnu"... U dvoranama Moderne galerije sada možemo osjetiti cjelokupnu energiju djela Milene Lah!
U prvoj retrospektivi te "osebujne umjetnice" – kako običavamo zvati sve koji se ne uklapaju u prosjek – povjesničar umjetnosti Branko Franceschi na svojim je leđima iznio velik posao u kojem nije htio biti samo onaj koji stavlja pred nas jedan važan opus hrvatske umjetnosti. Pomogao nam je da Milenu Lah shvatimo kao preteču postmodernističke sinteze prošlog i sadašnjeg putem koje nastaje most prema budućem. Skulpture Milene Lah nisu zastarjele ni kad su rađene u vrijeme traganja za vlastitim stilom. Bio je u njima nukleus onoga što će nas natjerati da pri ulasku na retrospektivu osjetimo silnu zasićenost prostora u kojem su grupirane Milenine umjetnine.
Franceschi nas pušta da odmah s vrata naše "duhovno tijelo" prođe kroz njezinu skulpturu "Vrata u treći milenij" iz Skulpturalne vizije Velebit... Da potom osjetimo energiju mramornih, gusto postavljenih Mjesečevih stupova iz 1981. I da se naposljetku suočimo s gustim postavom kristalnih glava, kao najveće enigme Milenina opusa. U Modernoj galeriji o tome posjetiteljima srijedom, subotom i četvrtkom govori njezin sin Igor Lah.
– Nije to ni dječja, ni muška, ni ženska glava, nego "svijest o svjesnosti" koju je umjetnica vizualizirala na nama pristupačan način – rekao nam je Lah podsjećajući se kako je rođen, odrastao i sazrio uz te skulpture, uz miris tuša, toplinu keramičke peći, prašinu od brušenja kamena i vlagu gipsa. – Franceschi se tom prekrasnom izložbom potrudio potražiti više zakone koji su regulirali Milenin rad – kaže Lah.
>> Rekonstrukcija spomen-obilježja na Dječjem groblju
