Pjesnik, esejist, putopisac, dramatičar, dugogodišnji urednik u izdavaštvu Željko Falout (1936.-1986.) svojim je preranim odlaskom iz stvarnog, ujedno otišao i iz književnoga života sredine kojoj je toliko toga ostavio u naslijeđe. Sudbina, na žalost, slična mnogima! Barem djelić duga prema Faloutovu nepravedno u zaborav bačenu opusu vraća knjiga njegovih eseja i kritika “Historija i priča” (DHK, ur. Mate Ganza), zbirka tekstova koja je put do javnosti izborila u još nepovoljnijim okolnostima. Izabrani članci koje je Falout pisao između 1965. i 1982. trebali su biti objavljeni još 1986.
Autor je te godine umro, rukopis je ostao neobjavljen, ubrzo je promijenjena društvena, politička i kulturna paradigma, kasnije se rukopis i zagubio da bi napokon stigao do Faloutova kolege i prijatelja književnika i urednika Milana Mirića koji ih je priredio za tisak. Ukoričenje, makar zakasnjelo, ipak ima značenje svojom pojavom u današnjim intelektualnim prilikama, jer Faloutova mnoga zapažanja o književnosti, društvu i pojedinim književnim djelima vrijeme nije pregazilo.
