Prva ovogodišnja premijera Zagrebačkog kazališta mladih (koja je kolidirala s otvaranjem Festivala svjetskog kazališta u HNK) pozabavila se poznatim filmom velikana svjetske i talijanske kinematografije Frederica Fellinija. Riječ je o glasovitoj Fellinijevoj “Probi orkestra” koju nikako nije bilo lako prenijeti na kazališnu scenu.
Zahtjevnog dramaturškog posla prihvatila se iskusna Nina Mitrović, koja je filmski scenarij samog Fellinija i Brunella Rondija transformirala u dramski tekst koji korespondira s današnjicom, dok se originalne filmske glazbe Nina Rote dohvatila skladateljica Merima Ključo.
No, mora se priznati da je redatelj (a ovdje i scenograf) Edvin Liverić dramsku komponentu predstave, na žalost, ipak pretpostavio onoj glazbenoj. A imao je na raspolaganju više nego muzikalnu (i muzički osviještenu) grupu glumaca od kojih su gotovo svi funkcionirali kao svrsishodni svirači, naravno, uz pomoć četvero profesionalnih glazbenika, i to Janka Frankovića na violončelu, Pavla Golubića na vibrafonu, Lane Juranić na fagotu i Marina Živkovića na tenor saksofonu.
I kazališna “Proba orkestra” orkestru je i njihovu odnosu s dirigentom pristupila kao metaforičnom prikazu naoko civiliziranog društva čije se vrijednosti naočigled raspadaju u anarhističkom kaosu koji ima svoje sitnointeresne poticatelje pretvarajući masu u stoku sitnog zuba. No, aktualni problemi s dirigentima kao nemilosrdnim seksualnim predatorima koji koriste moć da bi nahranili libido dali su zagrebačkoj predstavi novu dinamiku i novo značenje te donekle nadopunili Fellinija.
U ulozi dirigenta zabljesnuo je Mladen Vasary, umjetnik koji rijetko nastupa u institucionalnim kazalištima. Iako je mogao, nije prešao u karikaturu pažljivo oblikujući svog diktatora sa štapićem koji voli šampanjac i mlado žensko meso, a na kraju balade i pokorava neposlušnu glazbenu čeljad koja kao da ne može funkcionirati bez surova diktatora.
U rijetko ujednačenom, odličnom glumačkom ansamblu, u kojem nije bilo slabog mjesta, nastupili su Maro Martinović, Nadežda Perišić Radović, Dora Polić Vitez, Anđela Ramljak, Marica Vidušić, Robert Budak, Frano Mašković, Slavko Sobin, Dean Krivačić, Petra Svrtan, Milivoj Beader, Barbara Prpić, Mateo Videk i Danijel Ljuboja.
Posebnu pohvalu ipak zavređuje Pjer Meničanin kao amblematski kopist, dakle čovjek zadužen za kopiranje nota fanatično zaljubljen u prošla vremena i glazbu koje je pregazilo vrijeme i suvremene pošasti u rasponu od droge i sirovog glazbenog ukusa pa do sveopće trivijalizacije profesionalizma i društvenih građanskih uzusa ponašanja.
ZeKaeM-ova “Proba orkestra” svakako će biti zanimljiva svim onim umjetnicima, ali i običnim ljudima koji bilo na poslu ili u obitelji imaju problem s poštovanjem autoriteta i pravila.
