Dramatičar, ali i autor nekoliko romana od kojih je posebno zapažen roman međugorske tematike “Život bez imena”, Vladimir Stojsavljević danas, 18. listopada, gostuje na Frakturinoj tribini Razotkrivanja u 19 sati u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu. Povod je drugo izdanje romana “Ljetni dnevnik rata” iz 1991. godine koji mnogi nazivaju prvim hrvatskim ratnim romanom. Današnjem pomoćniku ministrice kulture pitanja će postavljati novi Frakturin djelatnik, poznati književnik i urednik Roman Simić Bodrožić.
Je li “Ljetni dnevnik rata” doista prvi ratni roman u Hrvatskoj?
– Stvarno ne znam, ali po mnogim autorima navodno jest. Vjerujem da ta postavka odgovara činjenici jer je roman tiskan krajem listopada 1991. godine dok još nitko nije ni pomišljao pisati o stvarima koje su nam se tada događale. Možda bi najtočnije bilo smatrati taj rukopis literarnom konstatacijom o “uvodu u rat”! Jedna mi je prijateljica savjetovala da rukopis nazovem “Moj prvi rat”.
Prvi izdavač malo je poznat Ital Merkur. Kako je roman prošao kod publike?
– Prvi izdavač je bila Karmela Krajina i mislim da je to bio hrabar potez. Mogu joj samo zahvaliti jer kao rukopis možda taj roman ne bi opstao da nije bilo nje. Knjiga je kod publike prošla dobro i znam da su je djeca u srednjoj školi koristila kao dodatak lektiri i raspravljala o njoj. Broj napisa u novinama bio je više nego solidan jer smo sve više tonuli u pravi rat, a spominjan je i u nekim zbirnim tekstovima. Da, doista je bio čitan.
Jeste li ga dopisivali za drugo Frakturino izdanje?
– Ne, samo sam \"pročistio\" nekoliko mjesta. Danas mi se čini više dokumentarnim, što onda nije ni mogao biti jer je ta fikcija trebala pokazati neka moja razmišljanja o ratu i suživotu. Kao rukopis nije \"izrađivan\", nego je u prvotnom obliku i tiskan. Čini mi se da ima neku neuralgičnu energiju, ali i danas živi. Možda će čitateljima biti još zanimljiviji nego u doba nastanka.
Zašto ste proteklih godina podosta knjiga objavili u samizdatu?
– Zato što nisam imao živaca ni vremena uokolo nagovarati nakladnike. Da nisam “Englesku trilogiju” objavio kao samizdat, unatoč nagradama ti bi tekstovi pali u zaborav. A meni su te drame veoma važne. Pojedini nakladnici iz Njemačke pokazali su interes za “Ljetni dnevnik rata”, a i Seid Serdarević odabrao ga je za drugo izdanje. Uostalom, s njim sam imao i ugovor za novi roman, ali ga još nisam uspio završiti uz posao u Ministarstvu kulture koji sada obavljam.
Hoćete li na tribinu Razotkrivanja u Knjižnicu Bogdana Ogrizovića doći u majici Kina Europa?
– Doći ću uspijem li oprati majicu jer su sve neoprane, premda ih imam nekoliko. Posljednjih tjedana mnogo sam na putovanjima.
