Mozarta, Chopina i Liszta svirao je glavni lik pjesme "Rock me" grupe Riva koja je prije 35 godina pobijedila na Euroviziji, a upravo je treći od tih velikana klasične glazbe – Franz Liszt – rođen na današnji dan davne 1811. godine. Nazivaju ga svjetskom rock zvijezdom prije Beatlesa i Stonesa, karizmatičnim i ljepuškastim klasičarom oko kojega su žene skakutale do te mjere da je njihova zaluđenost dobila i svoj naziv – lisztomanija – a i sam je poznat po brojnim aferama koje je imao u svom hedonističkom životu iako je u jednom trenutku želio postati ni manje ni više nego svećenik.
Iako je rođen u tadašnjem Doborjánu, a današnjem Rajnofu u Austriji, Liszt je cijeloga života tvrdio da je Mađar iako mađarski jezik nije govorio. Njegova je majka Anna bila Austrijanka, dok je otac Adam, amater koji je u dvorskom orkestru kneza Nikolausa Esterházyja svirao violončelo, bio mađarskog podrijetla. Već je s pet godina Liszt pokazivao interes za glazbu, pa ga je otac, koji je osim violončela svirao i glasovir, počeo podučavati, a prvi nastup imao je već kao devetogodišnjak kada je svirao u današnjoj Bratislavi te u palači Esterhazy u Mađarskoj.
Dječakov talent prepoznala je aristokracija iz palače, koja mu je platila daljnje glazbeno školovanje, te se zbog njega cijela obitelj preselila u Beč, gdje je učio svirati glasovir kod Carla Czernyja i kompoziciju kod Antonija Salierija. Ipak, vunderkinda kakav je Liszt bio nisu primili u pariški konzervatorij 1823. zbog toga što je bio stranac, pa je, po volji svoga oca, započeo koncertnu karijeru te je bio glavni izvor prihoda obitelji, koja se – ponovno – zbog njega preselila u francuski glavni grad. Nedugo nakon toga Liszt, koji je od djetinjstva bio veliki vjernik, izrazio je želju da postane svećenik, što se nikako nije slagalo s planovima njegova oca, koji je i dalje odlučivao u ime maloljetnog Liszta. Kada je Liszt napunio 16, njegov je otac preminuo od trbušnog tifusa.
Pogrebna koračnica koju je napisao ocu u čast ujedno je označila i svojevrsnu smrt njega kao vunderkinda, što više nije htio biti, a bolno sjećanje na kobni događaj rezultiralo je time da Liszt nikada poslije nije posjetio očev grob. Sumnje u vjeru i skladateljsku karijeru preplavile su Liszta, koji se nakon dugog žalovanja vratio u Pariz, gdje je radio kao profesor klavira, a upravo su ondje započele njegove ljubavne avanture kada se zaljubio u jednu od svojih studentica.
Caroline de Saint-Cricq bilo je ime sedamnaestogodišnje lijepe i bogate kontese koja je Liszta zaintrigirala dugim razgovorima o vjeri, a po blagoslovu njezine majke trebali su se vjenčati. No majka je ubrzo preminula, pa je otac – koji se nije slagao s odlukom svoje supruge – bezobrazno Lisztu pokazao vrata. Bio je to još jedan raspad sistema za bivšeg vunderkinda.
Početkom 1830-ih Liszt se zaljubio u Adele de Laprunarede, također bogatu i lijepu kontesu, koja je nažalost bila udana, pa njihova veza nije potrajala dugo, no već 1833. upoznaje autoricu Marie D'Agoult, koja je postala majka troje njihove djece. Dvije su se godine tajno nalazili pod lažnim imenima da bi 1835. počeli živjeti zajedno te dobili prvu kćer Blandine. Bilo je to vrijeme u kojemu Liszta još uvijek nisu poštovali u skladateljskom svijetu – uključujući komentare Chopina i Mendelssohna, koji su ga nazvali nulom i diletantom – pa je Liszt, umjesto da objavljuje i prodaje svoju glazbu, krenuo na turneje, no tek nakon rođenja druge kćeri Cosime 1837., koja se poslije udala za Lisztova prijatelja i velikog skladatelja Richarda Wagnera, a i sama je postala skladateljica.
Godine 1840. Liszt odlazi u London, gdje sljedećih osam godina provodi na vrlo intenzivnom rasporedu turneja koji se sastojao od tri do četiri nastupa tjedno, a upravo je u tom periodu nastala i lisztomanija, zbog koje su se žene na koncertima neumorno borile za njegove rukavice ili rupčiće, koje bi potrgale do najsitnijih komadića. Njegov izgled, sposobnost sviranja, karizma i scenska pojava vinuli su ga u nebo klasičarskog svijeta, a odatle i titula prve svjetske rock zvijezde i apsolutnog virtuoza, kakav je poželio postati još kao dijete, kada je prisustvovao koncertu velikog violinista Paganinija.
S druge strane, brak s Marie, koja je 1839. rodila njihova jedinoga sina Daniela, nije funkcionirao bajno zbog njegova neprestana izbivanja od kuće, što je rezultiralo rastankom 1844., a tri godine poslije Liszt upoznaje Carolyne von Sayn-Wittgenstein, koja mu je savjetovala da završi s turnejama dok je na vrhu svoje slave, što je i učinio pred kraj 1847. godine, nakon čega se s Carolyne preselio u njemački Weimar. Carolyne je službeno bila udana za ruskog vojnog časnika, no uspjela je uvjeriti Crkvu da dobije razvod te se za Liszta planirala udati na njegov 50. rođendan u Rimu, što se, naposljetku, nije dogodilo jer je njezin muž, zajedno s ruskim carem, poništio Vatikanovu odluku o vjenčanju Liszta i Carolyne.
Stvari ponovno nisu bile bajne za Liszta. Njegov je sin Daniel preminuo od tuberkuloze 1859., a kći Blandine umrla je od posljedica sepse tri godine poslije, što je natjeralo Liszta da se povuče u izoliran život u samostanu. Smatrao je da je njegov mladenački život prepun grešnosti i zabave bio razlog smrti njegove djece te je to shvatio kao kaznu za svoje grijehe. Umalo je postao svećenik te je primio četiri manja reda, no naposljetku je ipak želio zadržati svoju slobodu, pa mu se želja da postane svećenik nikada nije ostvarila.
Početkom sedamdesetih, nakon što se vratio u Weimar te je postao ravnatelj glazbene akademije u Budimpešti, koja danas nosi njegovo ime, Lisztov se život odvijao na relaciji Rim – Weimar – Budimpešta, što nije bilo pretjerano jednostavno zbog njegovih godina i načina putovanja u ono vrijeme. Za života je bio poprilično vitalan i zdrav, no 1881. pao je niza stube. Nakon liječničkog pregleda ustanovljeno je da boluje od sive mrene, astme, insomnije i bolesti srca, što je dovelo do depresije, a preminuo je 31. srpnja 1886. od posljedica upale pluća.
Franza Liszta danas pamtimo kao velikog virtuoza i čovjeka koji je svojim koncertima prvi put pokazao svijetu što znači zaluđenost nekim glazbenikom – pa makar on bio i klasičar. On nije samo virtuoz sa sposobnošću skladanja već i karizmatičan čovjek lijepa lica koji je žario i palio svjetskim pozornicama prije svih planetarno poznatih rockera, a čije su manije nastale puno kasnije od one prve – možda i najjače – lisztomanije.
