U film je ušao u Samoboru, a iz njega izašao u kočiji nesretno se oženivši Minom na Markovu trgu. Gospodin Fulir iz Golikova “Tko pjeva zlo ne misli” jedan je od najzagrebačkijih i najomiljenijih likova hrvatske kinematografije, no malo se o njemu zna.
Maestralno ga je utjelovio Relja Bašić. Zauvijek su ostali povezani pa je i sam Relja već u poznim godinama govorio kako mu Fulir pomaže i nakon više od 40 godina. “Tražeći telefonski liječničke i farmaceutske usluge uvijek kažem: ‘Ovdje Relja Bašić, ali možda me se bolje sjećate kao gospodina Fulira’. Naime, telefonistici od 26 godina Relja Bašić često ne znači ništa, ali gospodina Fulira nedavno je gledala na televiziji”, kazao je Bašić tada. Ne čudi da je upravo Fulirom poželio i tamo krajem 80-ih proslaviti 40 godina karijere pa je s akademikom Borisom Senkerom, s kojim se povezao surađujući na predstavi “Kaos u kulisama”, počeo pisati monodramu o Fuliru nakon Fulira nazvanu “Fanti (i fantazije) gospodina Fulira”. Predstava nije realizirana, a sinopsis je više od 25 godina ležao u ladici. Nedavno je objavljen u Hrvatskom filmskom ljetopisu, a Boris Senker, koji ga je davno pisao s Bašićem, otkrio nam je nekoliko detalja.
– Predložio sam Relji Bašiću situaciju u kojoj Relja slavi svoj jubilej, a Fulir se istodobno prisjeća 40 godina poznanstva s obitelji Šafranek. Šafraneki su se s Fulirom sreli u 30-im godinama, mi bismo s radnjom priče došli do kraja 70-ih, a izvedba je trebala biti početkom 90-ih – govori Senker. I u njegovoj monodrami Fulir je ostao simpatični šarmer koji o sebi ima malo bolje mišljenje nego što bi možda netko drugi o njemu imao, dosjetljivac koji se uvijek snađe i prilagodi situaciji.
– Nije on veliki borac, prihvaća ono što može dobiti lako, a kad se stvari zakompliciraju, bježi ili se, kao što pamtimo iz filma – pokrije novinama po glavi. Preživio je rat, ali nije bio mobiliziran. U Zagrebu je zahvaljujući znanju jezika za ratnih godina bio prevoditelj čije su usluge koristili u njemačko-talijansko-hrvatskim odnosima, pa onda i u kontaktima sa saveznicima, zbog čega je, naravno, 1945. završio u zatvoru. Na prisilnoj gradnji pruge kasnije se susreće s mladim redateljem Golikom, kojemu on – Fulir – “malom Kreši” objasni neke ključne stvari o filmu. Nakon toga i sam se Fulir upušta u snimanje filma, propagandne naravi u sovjetskom stilu, no pogrešan je trenutak jer u pitanju je 1948. pa će opet završiti u zatvoru, a ovaj put u njega će ga strpati “mali Perica” koji u međuvremenu više nije “mali”, nego je postao drug – kaže.
I njegov je brak s Minom, dakako, propao jer je ona našla bolje stojećega muža. Mesara.
– Znate, u socijalizmu mesari su bili jedni od rijetkih privatnika koji su se zbilja mogli obogatiti – objašnjava Senker pa nastavlja:
– Imao je Fulir kasnije još veza, bavio se umjetničkom fotografijom i snimao aktove. Čak smo smislili da je upravo on Foto Tonka te da je “malog” Tošu Dapca uveo u fotografiju. Neko vrijeme živio je s Franjom i Minom u Australiji. Oni i ostaju tamo, svatko na svojoj strani, a Fulir se vraća kući. Za to vrijeme gospođa Šafranek propjeva, a od Franje se, logično, razišla. Fulir joj je neko vrijeme i savjetnik koji je vidi u umjetničkim vodama, ali ona bira popularni repertoar i na njegovo zgražanje postiže velike uspjehe. Pokušao se baviti i poslovima posredovanja, bio je i turistički vodič. Završi u domu umirovljenika gdje organizira natjecanje za najljepšu staričicu, klađenje u to “tko je sljedeći”, nogometnu utakmicu između osoblja i gojenaca... no u dom unosi toliko nemira da je na kraju zamoljen da ode iz njega. Na kraju ga vidimo kako se na svoj rođendan svega prisjeća i dijeli ta svoja sjećanja s publikom jer nema s kim drugim.
Dalje od toga, kaže, nisu došli jer Relja se razbolio, dobio je meningitis nakon ugriza krpelja na Sljemenu. Fulir je na neki način vraćen u kratku priču iz koje je (“Dnevnik malog Perice” Vjekoslava Majera) i potekao. Relja je 2017. preminuo i sve je ostalo na ideji. Film se i danas gleda sa žarom, Fulira publika obožava čemu u prilog govori velika gledanost adaptacije filma u predstavu na pozornici HNK. Zanima nas ima li šanse da i ova monodrama završi u kazalištu i tko bi umjesto Relje mogao uskočiti u ulogu koja je pisana isključivo za njega.
– Ako se netko zaista zainteresira raditi tu predstavu i u sebi pronađe dobar razlog da se time prisjeti i Relje i Fulira, neću reći ne. Gledao sam predstavu “Tko pjeva zlo ne misli” u HNK i dobar je Krešo Mikić u ulozi Fulira. Mislim da bi mogao iznijeti i nastavak priče, ali to je pitanje njegova osobnog impulsa – zaključio je Senker.
Legednarni film!