"Barbenheimer" je možda postao internetska senzacija, ali neke zemlje ne gledaju blagonaklono ni na komediju Grete Gerwig ni na novi triler Christophera Nolana. Tako je netom prije premijere "Barbie", vijetnamska vlada objavila da će zabraniti distribuciju tog filma u svojoj zemlji budući da se u jednoj sceni nalazi karta svijeta s osporavanih "devet crtica" - linijom koja označava teritorije u Južnokineskom moru, a koje uz protivljenje niza zemalja, svojata Kina. Nisu pomogla ni razna objašnjenja da je karta svijeta u Barbie filmu namjerno šašavo, djetinjasto i nerealno nacrtana, a ni da sporna linija uopće nema devet, već osam crtica pa Vijetnamci "Barbie" na koncu neće moći legalno gledati.
Slične su se bitke oko "Barbie" vodile i u Filipinima, u zemlji čije si pomorske teritorije također prisvaja Kina, ali na koncu film nije zabranjen. Premijera "Barbie" je "privremeno odgođena" i u pakistanskoj provinciji Pandžabu, no poučeni prošlim iskustvima, poput "privremene" zabrane "Joylanda", filma nagrađenog u Cannesu i pakistanskog kandidata za Oscar, koji na kraju nikada nije prikazan u Pandžabu, mnogi smatraju da ni "Barbie" nikada neće dočekati dolazak na veliko platno u toj najmnogoljudnijoj pakistanskoj pokrajini. Ipak, film je bez problema stigao u ostala kina u toj zemlji.
Nimalo iznenađujuće, "Barbie" je zabranjena ili, da se poslužimo cenzorskim rječnikom, "odgođena" i u nekoliko bliskoistočnih zemalja, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kuvajta, Katara i Saudijske Arabije.
Ni "Oppenheimer" u ratu s cenzorima nije prošao "lišo". U Indiji, gdje također djeluje tzv. Središnji odbor za certifikaciju filmova, "Oppenheimer" doduše nije zabranjen, ali je žestoko cenzuriran. Indijcima je posebno problematična bila scena seksa između glumaca Cilliana Murphyja i Florence Pugh koji tumače Oppenheimera i njegovu ljubavnicu Jean Tatlock. U jednom trenutku, naime, Tatlock s police gola uzima primjerak "Bhagavadgite", hinduističke svete knjige, iz koje zatim Oppenheimer čita dok par vodi ljubav. Na stranu to što je u filmu ta scena, reći će i oni nereligiozni, ionako bila potpuno besmislena, indijski cenzori odlučili su da se naslovnica knjige mora zamutiti, a golo tijelo Florence Pugh digitalno "obući" u crnu haljinu koja izgleda kao da je nespretno nacrtana u programu MS Paint.
Naravno, otkako je filma, postoji i filmska cenzura, a "Barbie" i "Oppenheimer" samo su dva najnovija primjera takve prakse koja je, kao što vidimo, još itekako živa u brojnim dijelovima svijeta. U novije doba tako je u Egiptu i Libanonu bio zabranjen "Spider-Man: Across the Spider-Verse" zbog kadra s trans-zastavom, zbog homoseksualnih poljubaca diljem svijeta zabranjivani su i "Lightyear" te "Eternals"... Kina je, međutim, među najstrožim zemljama na svijetu što se cenzure stranih filmova tiče, a agilni cenzori kineske Komunističke partije godinama su nametali svoje stavove čak i Hollywoodu. Naime, golema Kina je drugo filmsko tržište svijeta nakon Sjedinjenih Američkih Država, a brojni filmski studiji ne mogu si priuštiti da njihovi filmovi ne budu prikazani u toj zemlji koja im donosi nevjerojatan priljev novca. Zbog toga je Hollywood godinama bio na meti kritika radi autocenzure - prakse preventivnog izmjenjivanja radnji i scena za koje se pretpostavljalo da u Kini neće proći. Štoviše, ustvrdio je novinar Erich Schwartzel u svojoj knjizi "Crveni tepih: Hollywood, Kina i globalna borba za kulturnu nadmoć" iz 2022. godine, hollywoodski studiji u filmove namjerno ubacuju kineske proizvode, poput mobitela, kako bi se umilili tamošnjoj publici.
"Prije no što film može biti prikazan u Kini, mora proći kroz ruke kineskih državnih cenzora. Kineska vlada zloglasna je i po tome što "kažnjava" studije koji se u svojim filmovima bave temama za koje ne želi da kineska javnost sazna ili koje dovode u pitanje ugled države. Na primjer, ni jedan hollywoodski studio danas ne bi uopće razmotrio snimanje filma u kojem se spominju Ujguri, Sinkiang, spor oko nezavisnosti Tajvana ili prosvjedi u Hong Kongu. Kineska vlada doslovce je stavila ekonomsku "brnjicu" na filmske studije", piše Schwartzel.
Nadaleko je poznata priča o tome da je Brad Pitt "prognan" iz Kine na dvadeset godina nakon što je glumio u filmu "Sedam godina u Tibetu" 1997. Iako film ionako nije dobio najbolje kritike, Kini, koja je Tibet "oslobodila", odnosno na njega izvršila invaziju 1950., zasmetali su negativni prikazi njihovih vojnih snaga te pozitivan prikaz dalaj-lame. Uz Pitta, ulazak u zemlju zabranjen je bio i glumcu Davidu Thewlisu te redatelju Jean-Jacquesu Annaudu. Vrijedi napomenuti da je Brad Pitt i prije isteka zabrane ipak dva puta uspio posjetiti Kinu, 2014. i 2016. godine. A jesu li mu grijehe oprostili ili samo zaboravili na zabranu iz 1997., ne možemo znati.
Kina i Marvel također su dugo bili u sukobu, budući da se u Marvelovim superherojskim filmovima često prikazuju LGBTQ+ likovi i veze, a problematičan je bio i angažman kineske redateljice Chloé Zhao za film "Eternals", budući da se Oscarom nagrađena redateljica prije usudila javno kritizirati svoju rodnu zemlju.
Međutim, možda će bolesnom odnosu SAD-a, odnosno Hollywooda i Kine uskoro doći kraj. Sve veća politička napetost između dviju zemalja dovela je do toga da je trenutačno u SAD-u na razmatranju i novi prijedlog zakona koji bi uskratio filmskim studijima federalno financiranje ako se ne obvežu da će ignorirati kineske zahtjeve za cenzuru. A još prije, zbog skandala oko kadra tajvanske zastave u novom "Top Gunu", Pentagon je najavio da će uskratiti korištenje svojih resursa filmašima koji podliježu kineskoj cenzuri.
Rusija također nije poznata po svojoj toleranciji nepoćudnih tema, čak i kada je riječ o satiri, pa je tako zabranila komedije "Smrt Staljina", "Borat" i "Intervju". Zanimljivo je napomenuti i da je Italija tek prije dvije godine poništila zakon o državnoj cenzuri filmova donesen davne 1913. godine, na koji su se pozivali više puta kako bi zabranili ili cenzurirali "Salò" Piera Paola Pasolinija i "Posljednji tango u Parizu" Bernarda Bertoluccija.
Ni u Jugoslaviji cenzura filmova nije bila strana, kada su se filmovi stavljali u takozvani bunker, a najpoznatiji zabranjeni film bio je svakako provokativni "W. R. Misterije organizma" Dušana Makavejeva. Državnog tijela za cenzuru u Hrvatskoj, na sreću, nema, ali ponekad se čini da je malen korak od zabrane plakata, kao što se dogodilo s predstavom "Fine mrtve djevojke", do zabrane samog umjetničkog djela.
