Svi koji u kolekciji ploča posjeduju legendarni EP "Vo-zdra" Hali Gali Halida, tj. Gorana Bare iz 1991., znaju o čemu se radi. Ali puno više ljudi ga nema, jer radilo se o još jednom davnom izdanju pionira domaće nezavisne diskografije Zdenka Franjića na njegovoj etiketi Slušaj najglasnije, tada otisnutom u ograničenoj nakladi. Na spomenutoj singl ploči s četiri pjesme Goran Bare spojio je proto-punk Stoogesa s novokomponiranim utjecajima koji su tada bili dominantni na estradi bivše države. Ako ste ikada pomislili da u radu kasnijih Majki i Bare ima i narodskih (a ne narodnjačkih, kako se pogrešno veli) elemenata, bili ste u pravu, a novo, prošireno LP vinilno reizdanje "Vo-zdra" (Dancing Bear) to će vam i argumentirati. Svima koji danas kukaju protiv narodnjaka vinil "Vo-zdra", inspiriran naletom novokomponirane glazbe u osamdesetima, valjda će pokazati da ta priča traje puno dulje. S time da su u međuvremenu "narodnjaci" još više pokorili scenu.
"Vo-zdra" može izgledati kao štos-ploča, ili čak ruganje narodnjacima, ali radi se o puno promišljenijem projektu na kojem se pjevačko "zavijanje", bliskoistočni elementi, solo gitare i ritam mašine spajaju u duhovit konglomerat kojem mladi Bare daje punu snagu. Mogli bismo ga nazvati i "narodnjački Halid na rokerskom hali-galiju". Pjesme poput "Hajde da se drogiramo" ili "Ne pitaj me" danas bi mogle postati hitovi, a da Baru s nekom od njih pošaljemo na Eurosong, vjerojatno bismo bili proglašeni pionirima garažnog sevdaha. Dapače, u pjesmi "Mirela" futuristički spominje riječ "radosti", koja će tek nedavno postati opće mjesto domaće stvarnosti s Josipom Rimac.
Radi se o reizdanju značajnom poput vinila "Majke zauvijek" koji je pjesme ranih Majki, snimljene davne 1987. Zdenko Franjić tada objavio na etiketi Slušaj najglasnije, a koprivnički Šareni dućan prije tri godine reizdao na vinilnom LP-u. Ili poput "Bombardiranja New Yorka", ključne Franjićeve kompilacije iz 1989. koju je Dancing Bear prije četiri godine također ponovno objavio na vinilu. Zdenko Franjić bio je poput domaćeg Johna Peela, samo bez radijske emisije, ovdašnja verzija britanskog promotora novog zvuka i mladih imena, koji je na etiketi Slušaj najglasnije imao sluha i volje baviti se podzemnim, underground domaćim rockom dok je u eteru carevala estrada.
Mogli bismo dodati da je to krajem osamdesetih i u devedesetim godinama bila potpuno "neprofitna organizacija", "labour of love", ali je iza sebe ostavila neprocjenjivo kulturno blago koje sada dolazi do šire, ili mlađe publike, ali i do onih koji su tada putem Franjićevih "terenskih istraživanja" otkrivali značajne nove rock-bendove kojima je Franjić objavljivao prve snimke, a ima ih poveći broj.
Hali Gali Halid nastao je u razdoblju mirovanja Majki nakon prvog albuma "Razum i bezumlje" 1990., Goran Bare više nije bio početnik, iako je bio mlad i relativno nepoznat, daleko od statusa rock-ikone koji je stekao kasnije. Upravo u tom slobodnom zanosu krije se najveća privlačnost pjesama na vinilu "Vo-zdra" koji, osim četiri pjesme s tadašnjeg singla, uključuje i još dvije s usporedno objavljene kazete (te dvije čuo je još manji broj ljudi) i dvije koncertne snimke.
Još neki (kasnije) poznati i priznati likovi bili su uključeni u postanak Hali Gali Halida. Svih šest studijskih pjesama ("Samo noćas da zaboravim tugu", "Samo za tebe", "Hajde da se drogiramo", "Moje srce zna", "Mirela" i "Ne pitaj me") snimljeno je 26. i 27. siječnja 1991. u zagrebačkom studiju Mirror Image tada mladog Denisa Mujadžića Denykena, rock-producenta koji će uskoro presudno odrediti smjer domaće rock-scene devedesetih. Dvije neobjavljene koncertne verzije ("Moje srce zna" i "Hajde da se drogiramo") potječu pak s nastupa Hali Gali Halida održanog 14. prosinca 1991. godine u Zagrebu, u okviru Franjićeva festivala "Neovisnost '91.".
Garažni sevdah Hali Gali Halida bio je inspiriran garažnim rockom, ali i folk-pjevačima poput Halida Muslimovića. Hali Gali Halid na prvom kazetnom izdanju "Samo za tebe", objavljenom početkom 1989. godine, predstavio je mutirani spoj navedenih utjecaja. Iza Hali Gali Halida su, uz Baru, tada stajali i Goran Dujmić Dujma, Nedeljko Ivković Kilmister i Hrvoje Tuček Hrco, članovi vinkovačkih Majki, Nepopravljivih i Pokvarene mašte. Dvije godine kasnije Goran Bare samostalno snima (n)ovo Hali Gali Halid izdanje, spomenuti EP "Vo-zdra", a sve je instrumente (bubanj, bas, gitare, ritam mašinu) odsvirao i pjesme otpjevao sam. Šest pjesama zvučalo je kao pravi DIY, "do it yourself" ili uradi sam pothvat, kreativna epizoda kao spoj minimalističke instrumentalizacije i "kafanskog" pjevanja.
Inozemni blogovi poput Little Black Egg oduševljeno su pisali o Hali Gali Halidu, a pojavljivanje pjesama "Hajde da se drogiramo" i "Ne pitaj me" u filmu "Mi nismo anđeli" dodatno je zacementiralo status Hali Gali Halida.
Originalni omot na novom vinilu povećan je u gatefold format "na otvaranje", donosi dodatne fotografije Tomislava Brkića, Baretove crteže naslovnice i tekst Darka Kujundžića, jednog od urednika izdanja, a snimke je s originalnih master vrpci iz arhive Zdenka Franjića restaurirao i masterirao Višeslav Laboš.
