I grad Čakovec dobio je svoju ulogu u romanu mogućeg nobelovca, poznatog izraelskog književnika Davida Grossmana "Kad je Nina znala" koji je objavila Fraktura, s hebrejskog prevela Andrea Weiss Sadeh, a uredio je Roman Simić.
Knjiga čija se radnja obilato odvija i na teritoriju današnje Hrvatske (u već spomenutom Čakovcu gdje je rođena glavna junakinja, a onda i na prostorima nekdašnjeg Titovog logora Goli otok), priča je o tri žene iz tri generacije jedne židovske obitelji koje je sudbina selila iz jedne države u drugu baš kao i s jednog kontinenta na drugi.
Grossman knjigu nije izmaštao u potpunosti. Inspiracija za nju bio mu je stvarni lik Čakovčanke Eve Panić Nahir rođene Kelemen koja je u dubokoj starosti umrla prije pet godina na sjeveru Izraela u koji je odselila iz Jugoslavije davnih godina bježeći od strašnih uspomena koje sasvim sigurno nije zavrijedila. Ali, Eva nije bježala od nacista. Njih je uspješno nadvladala. Bježala je od Titovih komunista koji su joj muža, partizanskog heroja natjerali na samoubojstvo, a nju, kao navodnu informbirovku skoro tri godine držali na Svetom Grguru, ne u predvorju, nego u samom epicentru pakla.
Mudri Grossman koji je i osobno upoznao Evu Panić Nahir (s njom se kao umjetničkim fenomenom i dragocjenim svjedokom povijesti prvi pozabavio Danilo Kiš) promijenio je imena svojim knjiškim likovima. Nadopisao im je karaktere, promijenio živote, ubacio u sve to puno imaginacije, bio čak i duhovit u vrlo surovim trenucima, ali im nije oduzeo elementarno ljudsko dostojanstvo.
Za potrebe knjige čak je putovao po Hrvatskoj, te je bio i na Golom otoku. Konzultirao se sa hrvatskim povjesničarima i autorima koji su u Hrvatskoj portretirali Evu Panić Nahir. A onda je napisao bombastičnu, samo njemu sličnu kombinaciju povijesnog i ljubavnog romana u kojem je ljubav ljevičarske idealistice Vere, Čakovčanke iz bogate židovske tradicionalne obitelji i jugoslavenskog oficira i ljubitelja jahanja Miloša iz siromašnog srpskog seoceta nadvladala i otpor protiv nacista i četnika, baš kao i sukob sa Titovim udbašima koji nisu imali milosti niti za svoje donedavne heroje i heroine.
Kako ne bi okaljala najvažniju i jedinu ljubav svojeg života, Vera nije mogla izdati Miloša niti nakon što je saznala da je počinio samoubojstvo u beogradskoj vojnoj bolnici. Niti mrtvom suprugu nije htjela oduzeti dostojanstvo, pa je za kaznu razdvojena od djevojčice Nine i odvedena na preodgoj na onu burom pokorenu, negostoljubivu hrid na sjevernom Jadranu.
Torture koje je Nina tamo prošla Grossman je opisao možda i prerealistično, nimalo ne štedeći čitatelja. Ali iz njegovih rečenica može se itekako osjetiti i slana tuga golootočkih logorašica koje su izlagane međusobnom istrebljivanju i špijuniranju služeći kao meta sadističkih izljeva svojih bivših drugarica. "Goli otok bio je gori od Auschwitza" rečenica je izvučena iz ovog Grossmanovog romana oko koje bi se mnogi trebali zamisliti.
Naravno, veći dio romana ne odvija se za vrijeme i neposredno nakon Drugog svjetskog rata, ali je tim periodom života jedne obitelji dramatično uvjetovan. U fokusu Grossmana je osim čvrste Vere svakako kompleksni lik njene kćeri Nine koja se cijeli život osjeća odbačenom, pa onda odbacuje i svoju kćer Gili i to na posebno grubi način, baš kao i njenog oca Refaela, Verinog posinka koji je u Ninu fanatično zaljubljen i s njom simbiotički povezan.
Ljubav Nine i Refaela je ljubav do istrebljenja i može podsjetiti na one ljubavi koje u svojim filmovima obrađuje neumorni provokator ljudskih konvencija Woody Allen. Ali Grossmanov ljubavni par je ipak i uzvišeniji i dramatičniji, ali i temeljito opterećen Nininim seksualnim apetitima i erotskim i psihičkim samoranjavanjem koje kao da nema kraja, ali ima svoje konkretne i opravdane uzroke.
Grossman je donekle milostiv prema svojim likovima koje je doslovno isklesao od povijesnih taloga zapadne civilizacije, iako je pod znak pitanja stavio Verinu odluku u kojoj je odlučila braniti čast mrtvog supruga, umjesto da živu kćer spašava od cjeloživotne traumatizacije. Ljubav je tu sukobio sa ljubavlju. A u toj borbi, pobjednika nema. Broje se samo gubitnici.
