U koncertnoj dvorani poput Lisinskog zna se što je proba: orkestar i solisti izađu na pozornicu i sviraju koncertni program. U ogromnom prostoru jedne sportske dvorane, kakva je Arena Zagreb, pokus je nešto sasvim drukčije, čak i onda kada su na pozornici orkestar Zagrebačke filharmonije i klasični violončelisti Luka Šulić i Stjepan Hauser. Ili, pogotovo kada je na pozornici sedamdesetak "unplugged" glazbenih instrumenata, od čega većinu čine delikatni gudači. Sav taj zvuk treba učiniti dovoljno čujnim svakom kutku dvorane koja je sinoć otvorila vrata za desetak tisuća ljudi.
Kao što kaže direktor Zagrebačke filharmonije Miljenko Puljić, da je netko prije godinu i pol tvrdio da će dvojica mladih violončelista postati najtraženiji hrvatski izvozni proizvod nakon Vegete i da će puniti sportske dvorane tisućama obožavatelja, nitko mu ne bi vjerovao, uključujući i same protagoniste Stjepana Hausera i Luku Šulića.
Izvan kategorija
Teško da još postoji čitatelj novina u Hrvatskoj koji ne zna bajkovitu priču o njihovu uspjehu, o virtuoznoj obradi hita Michaela Jacksona "Smooth Criminal", o spotu koji su u vlastitoj produkciji snimili u pulskom kazalištu, stavili ga na Youtube i preko noći skupili više milijun gledatelja. Ostalo je već povijest dvojice mladića koji su ubrzo postali poželjni gosti najgledanijih televizijskih emisija najprije u Americi, a potom i širom globusa. U njihove su živote uskočili veliki igrači, diskografska tvrtka i ujedno vodeće ime u svijetu show businessa i industrije zabave Sony te Elton John koji bez njih, takoreći, više i ne nastupa.
Ipak, nakon brojnih stadionskih nastupa s pop-ikonom, za Hausera i Šulića koncert u Areni, kako su proteklih dana sami neprestano isticali, događaj je izvan svih kategorija. To je najveći koncert koji priređuju samostalno i to još pred domaćom publikom. Njihov je repertoar obrađenih hitova velikih rock i pop zvijezda i bendova sada već povelik i nije im problem odabrati program za jedan cjelovečernji show poput sinoćnjeg.
Klasičarsko podrijetlo
Ali, kako bi podsjetili i naglasili svoje klasičarsko podrijetlo i obrazovanje, bez kojega ne bi bilo virtuoznosti na violončelima koju udružuju s izvođačkom strašću i temperamentom, prvi su dio koncerta zamislili uz orkestar Zagrebačke filharmonije.
– Note znamo, sada je samo glavno da jedni druge dobro čujemo u tom ogromnom prostoru – rekao nam je nakon pokusa dirigent Ivo Lipanović.
Ovo su majstori svog zanata, a ne Severina i ostale kukurikavice koje sa pjevanjem imaju veze kao moja pokojna baba s APOLO 11