U Hrvatskom glazbenom zavodu koncertno je predstavljeno notno izdanje “Franjo Krežma – umjetničke popijevke na stihove njemačkih romantičara”, na kojem su mezzosopranistica Nataša Antoniazzo i pijanistica Mia Elezović praizvele trinaest Krežminih pjesama.
Samo notno izdanje sadrži 25 pjesama skladanih na stihove najvećih njemačkih pjesnika romantizma kao što su Heinrich Heine, Nikolaus Lenau, Johann Wolfgang von Goethe i Oscar von Redwitz. Odabrane umjetničke popijevke za ovo izdanje nastale su od ljeta 1876. do kraja 1879. godine, što znači da ih je mladi, prerano preminuli violinski virtuoz Franjo Krežma napisao u dobi od svoje 14. do 17. godine života. Izdavač notnog izdanja je Društvo za promicanje glazbe, plesa i glazbeno-scenske umjetnosti Hilarion u suradnji s umjetničkom organizacijom Pr@ject, a Krežmina ostavština čuva se u knjižnici i arhivu Hrvatskoga glazbenog zavoda.
Krežma je bio i do danas ostao europska glazbena senzacija. Baš poput Mozarta, zvali su ga “čudom od djeteta” jer već u osmoj godini održao je svoj prvi koncert i ubrzo počeo komponirati. Rođen je u Osijeku 1862. u obitelji imućnog slastičara. U Zagreb sele 1866., prvi javni koncert održao je 1870., na glasoviru ga je obično pratila sestra Anka, a na jednom od nastupa zapazio ih je zaposlenik bečkog konzervatorija pa Krežma kao devetogodišnjak odlazi u Beč učiti violinu, glasovir i teoriju glazbe.
Kako u svojoj knjizi “(Ne)poznati Hrvati” piše povjesničar Tomislav Matić, Krežma je imao izvrsno pamćenje i mogao je bez greške odsvirati skladbu nakon što bi samo jednom vidio note. Bio je koncertna europska zvijezda, imao obožavatelje koji su ga slijedili iz grada u grad, uspoređivali su ga s Paganinijem. U Bologni je svirao u dvorani u kojoj se proslavio Mozart, u Rimu ga je slušao Franz Liszt te ga nakon koncerta pred publikom oduševljeno zagrlio i izljubio, a August Šenoa slavio ga je kao ponos hrvatskog naroda.
U Rimu postaje i svojevrstan “statusni simbol” jer pripadnici visokog društva voljeli su ga ugošćavati na zabavama, a pod zaštitu uzima ga i J. J. Strossmayer koji ondje boravi. Krežma je za turneje u Genovi posjetio i Giuseppea Verdija koji ga je proglasio Paganinijevim nasljednikom, a dobio je priliku zasvirati i na Paganinijevoj violini. I ne znajući, navodi Matić, Krežma je posljednji put u Zagrebu nastupio 1879. kada je pratećim orkestrom dirigirao Ivan Zajc. Nakon toga prihvatio je poziv da bude prva violina popularnog orkestra njemačkog skladatelja Benjamina Bilsea i nikada se više nije vratio u Hrvatsku. Iznenada je umro 1881. u Frankfurtu u 19. godini od infekcije uha koja se razvila u meningitis. Posmrtni ostaci kasnije su preneseni u Zagreb i pokopan je na Mirogoju.
