U utorak 23. travnja i ove godine obilježavamo Noć knjige, manifestaciju u povodu Svjetskog dana knjige i autorskih prava i Dana hrvatske knjige koja se u Hrvatskoj održava već trinaestu godinu zaredom. Ove godine knjizi i čitanju je posvećeno više od 1000 najrazličitijih programa u 120 osnovnih škola, 45 srednjih škola, 40 vrtića, 56 knjižara, nizu antikvarijata i fakulteta iz cijele Hrvatske, pa čak i u varaždinskom zatvoru, a sve uz temu "Kad je prizma kataklizma: knjige za izazovna vremena" i zaštitno lice, simpatičnog "knjigosaura" Gjuru Nachitanovicha. No jedna je od najvrućih tema i ovog puta je istraživanje o čitalačkim navikama Hrvata čiji se rezultati u Noći knjige već tradicionalno predstavljaju.
– Kada smo prije 13 godina pokrenuli ovu manifestaciju, ideja i jest bila da se jedanput godišnje osvrnemo svako na sebe, a i društvo u cjelini. Da promotrimo kako se odnosimo prema knjizi i čitanju te na temelju toga utječemo na javne politike koje bi proaktivno vodile računa da aktivnosti oko knjige ne padnu ispod neke razine koja bi značila degradaciju za društvo. Te i da pokušamo raditi nove trendove, posebice s obzirom na sve izazove pred kojima se nalaze nove generacije poput novih tehnologija koje smanjuju pažnju, dok čitanje, što su uostalom i brojna istraživanja pokazala, vrlo blagotvorno djeluje na razvoj svakog čovjeka pojedinačno, kao i na bolje funkcioniranje društva – kazao nam je Mišo Nejašmić, direktor nakladničke kuće Jesenski i Turk, član Zajednice nakladnika i knjižara i jedan od organizatora Noći knjige.
U odnosu na prošlu godinu, saznali smo, čitanost se nije značajno promijenila – 2023. godine barem je jednu knjigu u protekloj godini pročitalo 40% ljudi, dok ove godine ta brojka glasi 38%. No, promatrajući uz to rezultate u posljednjih nekoliko godina, možemo primijetiti da postoji trend pada čitanosti te smo od 2020. kada je barem jednu knjigu u prethodnoj godini pročitalo 49% ispitanika pali na ovogodišnjih 38%.
– Ono što nam se pokazuje u ovogodišnjem istraživanju što se tiče u rasprostranjenosti čitanja u našem društvu, jest da smo u već jednom višegodišnjem o padu i da smo uspjeli registrirati da sve veći broj ljudi ne čita knjige. Istraživanje kaže kako 62% ljudi priznaje da uopće nije uzelo knjigu u ruke u zadnjih godinu dana. Te brojke nam govore da je zadnjih godina udio nečitača sve veći. No nije to neki hrvatski specifikum. Takvi trendovi se događaju i u drugim društvima. Ono što se zapravo dogodilo jest da je čitanje otišlo u nekom drugom smjeru. Prije 13 godina smatrali smo da će e-knjige u dobroj mjeri zauzeti područje čitanja tiska pa smo, proučavajući korištenje raznih gadgeta, indirektno uspjeli uhvatiti fenomen strahovitog porasta korištenja mobilnih telefona koji možemo staviti u korelaciju sa smanjenjem čitanja knjiga. Danas, i dalje velik broj populacije – preko 70 posto – kaže da čita, ali čitaju očito neke kraće forme koje skupljaju što po portalima, dnevnim novinama, blogovima i slično. Prema tome, apsolutno možemo zaključiti da nismo nepismena nacija, ali čitanje se svodi više na te kraće forme – objašnjava nam Nejašmić.
Što se sadržaja na internetu tiče, 53% populacije, a najviše osobe u dobi od 26 do 55 godina, čita dnevne novine, portale i blogove s autorskim i kritičkim sadržajem 27%, a blogove i grupe na društvenim mrežama koje su posvećene knjizi prati 15% populacije, i to uglavnom oni mlađi. Ipak, "vjerojatnost da je osoba s kojom razgovarate pročitala barem jednu knjigu u posljednjih godinu dana", stoji u istraživanju, "povećava se ako razgovarate sa ženskom osobom (45%), visokoobrazovanom osobom (61%), osobom s višim primanjima kućanstva (49%) ili osobom koja živi u Istri (52%)". Knjige se i dalje najčešće kupuju i posuđuju, no primjećuje se pad korisnika knjižnica, koji je porast doživio u pandemiji. Najčitanija vrsta knjiga je beletristika koja čini 58% pročitanih knjiga, a na drugom mjestu je publicistika, koja je skokom s 27% 2020. godine do 34% 2024. godine doživjela i rast čitanosti. Na 8% stoje strip, knjige o umjetnosti i dječje knjige, ali upravo je dječja književnost ona čija čitanost kroz sve ove godine najmanje oscilira, otkriva nam naš sugovornik.
– Pokazuje nam to da roditelji i obitelji vode računa o tome da svojoj djeci omoguće doticaj s knjigama. Dobar dio politika i strategija za poticanje čitanja i bio je usmjeren u tom smislu, kako bi se djelovalo na najmlađu populaciju i čitanje ugradilo u njihove navike. Naravno, u tome je vrlo bitan utjecaj obitelji i najbližeg okružja, no važno je i od ovakvih manifestacija poput Noći knjige da smo jako orijentirani prema djeci te da im, ako pozitivan odnos prema knjizi i čitanju nemaju u svom bliskom okruženju, ukažemo na njegovu važnost i vrijednost – kaže Nejašmić.
Iako bismo silaznu putanju čitanosti u Hrvatskoj mogli nazvati i poražavajućom, Mišo Nejašmić uvjerava nas da nije baš sve tako crno.
– Nije smisao istraživanja da se mi osjećamo poraženo ili poniženo. Moramo uvijek sagledati stvarnost onakvu kakva jest. Istraživanje pokazuje, primjerice, i da oni koji čitaju zapravo jako puno čitaju. No nitko se ne rađa kao čitač. Ne postoji gen za čitanje. To je stvar odgoja i obrazovanja i na taj moment možemo djelovati. Pogrešno je živjeti u ideji da je nekada bilo bolje, da su nekada svi čitali, jer to nije točno. Moramo znati da je u prošlosti bilo i puno više ljudi koji su bili nepismeni, da su knjige bile još manje dostupne, da je uopće tekst kao takav manje bio prisutan u životima ljudi. Dakako, naš zadatak i zadatak ove manifestacije jest da sve to osvijestimo kod što većeg broja ljudi, i da barem jednom godišnje širimo ideju važnosti čitanja – zaključio je.
