Sve opsesivne teme književnog i esejističkog opusa Slavenke Drakulić
sabrane su u njezinu najnovijem romanu. Po tematskom odabiru, ali i po
prepoznatljivom autorskom rukopisu, "Frida ili o boli" (izd. Profil,
ur. Drago Glamuzina), biografski roman (ili romansirana biografija,
ili, točnije, roman-esej), paradigmatski je izdanak iz radionice te
najprevođenije hrvatske suvremene književnice.
A to opet znači da s prethodnim autoričinim knjigama dijeli i njihove
vrline, i njihove mane. Frida je, dakako, Frida Kahlo, meksička
slikarica kultnoga statusa (i masovne popularnosti otkako ju je na
filmu utjelovila Salma Hayek), supruga još poznatijeg meksičkog slikara
Diega Rivere i ljubavnica dojmljivoga niza muškaraca i žena (uključivši
i Lava Trockog), umjetnica kojoj su se divili Kandinski, Breton,
Picasso, žena koja je cijeli život propatila u boli (zbog dječje
paralize i prometne nesreće pretrpjela je 30-ak operacija!). Životopis
kao naručen za pero Slavenke Drakulić koje se od početka bavi ženom
(ženstvom), tijelom, boli...
Fridina je priča ispričana u naizmjeničnim ulomcima govora u prvom i u
trećem licu, te onima kurzivno otisnutima što analiziraju pojedina
slikaričina djela. Dobra odluka, jer se njome znatno ublažila
linearnost analitičkoga govora o (ne)mogućnosti življenja u
neprekinutoj patnji. Autoričino uživljavanje u tjelesno, duševno i
mentalno stanje stvarnoga/romaneskonoga lika impresionira snagom
rekonstrukcije, dubinom uvida, oštrinom reza do najbolnijeg...
Ipak (jamačno iz opreza da se ne posklizne u patetiku i
melodramatičnost), autorica propušta "uposliti" više emocija:
mjestimična ledena hladnoća rukopisa i čitatelja ostavlja bez emotivnog
angažmana. Literarni je eros (i ovdje!) ustuknuo pred publicističkim
nervom Slavenke Drakulić. Ili, solarovski parafrazirano, ideja je
pojela priču.
KRITIKA