Nakladnička kuća Vuković&Runjić do sada je objavila trinaest knjiga čileanske autorice Isabel Allende. Među njima je i roman "Onkraj zime", koji je sa španjolskog prevela Tamara Horvat Kanjera, a uredila Milana Vuković Runjić. Riječ je o ljubavnom romanu s kriminalističkim zapletom koji se bavi i imigrantskom krizom američkog predznaka. Roman je prvi put objavljen još 2017. godine, dakle prije korone i ruske agresije na Ukrajinu, ali prepun je opisa društvenih nepravdi koje zapljuskuju narode i države Latinske Amerike, koju Isabel Allende jako dobro poznaje. Ovog se puta čileanska autorica bestselera intenzivnije pozabavila situacijom u rodnom Čileu (ona je i daljnja rođakinja sad već davno ubijenog čileanskog socijalističkog predsjednika Salvadora Allendea) i Gvatemalom, ali i SAD-om, zemljom koja je tradicionalno veliko okupljalište Amerikanaca iz Južne i Srednje Amerike.
Roman je koncipiran kao prilično napet krimić u kojem se u prtljažniku Lexusa, koji je svojim poslodavcima ukrala gvatemalska imigrantica bez dokumenata Evelyn Ortega, pronađe mrtvo tijelo mlađe Amerikanke. Zamotano u tepih, tijelo je pronađeno nakon što je u stražnji dio Lexusa zbog snježne oluje svojim autom udario američki profesor i stručnjak za ljudska prava Richard Bowmaster te za pomoć zamolio svoju podstanarku i štićenicu, Čileanku Luciju Maraz, koja ima i hrvatsko podrijetlo. Mrtvo tijelo Amerikanke (koju Evelyn dobro poznaje jer je riječ o ljubavnici njezina poslodavca) spaja tri nevjerojatno nesretne i usamljene duše. Richard je tu možda i najtragičnija osoba jer riječ je o čovjeku koji je nehotice, premda mrtav pijan, autom pregazio kćer pred očima svoje supruge, koja je netom izgubila njihova tek rođenog sina. Kasnije je izgubio i ženu (počinila je samoubojstvo u trenutku rastrojstva), ali ipak nije izgubio volju za životom i za preživljavanje, što je pomalo nevjerojatno jer je lanac nesreća koje su mu se dogodile iznimno okrutan. Lucija Maraz također je osoba koju život nije mazio. U čileanskom državnom udaru koji su organizirali Amerikanci ostala je bez brata, uvjerenog revolucionara kojem je i Allende bio premalo čvrst ljevičar. Bratov nestanak psihički je ubio njezinu majku, koju je suprug ostavio s dvoje djece zbog paralelne obitelji. Lucija u ljubavi nije imala sreće, a ljubav joj je itekako bila potrebna, iako se ostvarila kao majka. A žrtva silovatelja, Gvatemalka Evelyn jedva se prošvercala preko meksičko-američke granice bježeći od bandi koje su joj ubile dva brata s namjerom da i njoj oduzmu život. A onda je u američkoj obitelji u kojoj je opsluživala bolesno, nepokretno dijete gledala oca tog djeteta kako fizički i psihički maltretira suprugu, da bi u njegovu autu sasvim slučajno i iz dobre namjere pronašla i mrtvo tijelo žene koja je ustrijeljena direktno u čelo. Zaplet romana je, mora se priznati, prilično razveden, ali Allende ljudski odnosi zanimaju više od toga tko je i zašto ubio nesretnu preljubnicu koja se previše osilila i izgubila tlo pod nogama.
Meni su najzanimljiviji oni dijelovi romana koji se odvijaju u Gvatemali i Čileu, koje autorica opisuje maksimalno realistički i s određene distance. Odlično je opisan i dramatičan susret južnoameričkih i srednjoameričkih imigranata s oholom i bogatom Amerikom, u kojoj se Donald Trump još nije posve razbahatio. A ljubitelji predvidljivih ljubavnih romana i u ovom će djelu doći na svoje, jer i tu ima iznijansiranih erotskih i emotivnih veza između ljudi koji su na prvi pogled jako različiti, ali se ipak privlače i u zrelim godinama, kada su iza njih već brojni emocionalni brodolomi i neprežaljeni gubici. Stoga je i ovaj roman Isabel Allende roman nade, što možda i objašnjava njezinu neupitnu i planetarnu popularnost među najširim slojevima čitateljica i čitatelja. Isabel Allende nije radikalna autorica ni radikalna feministica. Ona je dobro ugođena i uglađena i kada piše o najcrnjim temama, što je čini prihvatljivom književnicom koja neće izazivati polemike, iako su njezini likovi itekako intrigantni i provokativni. Ali Allende je svjesna granica koje se ne smiju prijeći i ona ih u književnosti i ne prelazi. Na čiju štetu ili korist, tema je za dobrodošlo razmišljanje.
