U programu prošlog Zagreb film festivala mnogima je promakao "Ja sam Isus", debitantski dokumentarac Valerie Gudenus i Heloise Sartorato, nastao u Bennetonovu inkubatoru za mlade umjetnike. Na sreću, film sada kreće na putovanje po domaćim kinima. U dokukinu Croatia igra od petka.
"Ja sam Isus" sniman je ukupno godinu i pol na tri kontinenta, a prati muškarce koji tvrde da su nova inkarnacija Isusa Krista.
Od smijeha do nelagode
Njihove su pojave od humoristične do zastrašujuće, a zajedničke su im snažne karizme koje privlače vjerne sljedbenike.
Od stereotipa (lažnog) Mesije najviše odudara David Shayler, bivši britanski tajni agent, osuđen zbog dilanja povjerljivih dokumenata novinarima, koji je nakon izlaska iz zatvora, zahvaljujući halucinogenim gljivama, postao religiozan, i to tako što je "spoznao" da je upravo on novi Isus.
Mesija na gljivama
Danas živi sa skupinom skvotera od kojih su mnogi skeptični prema njegovu "poslanju". Odbacuje tekovine surovog kapitalizma pa ravnopravno sa svojim drugovima živi od hrane ukradene iz kontejnera velikih trgovačkih centara.
Za razliku od njega, u blagodatima materijalnog i te kako uživa INRI Christo, dokona brazilska trash TV zvijezda u bijeloj togi s krunom na glavi, koju svakodnevno tetoši mala vojska poslušnih sljedbenica, među kojima su uglavnom mlade, privlačne žene.
Nedostaje dubine
Najuvjerljiviji je, a samim time i onaj koji gledatelja ispunjava najvećom nelagodom, Visarion, misteriozni muškarac čija rijetka ukazanja u surovom Sibiru iščekuje oko pet tisuća sljedbenika. Mnogi od njih odbacili su ugodne živote u zapadnoj Europi kako bi se nastanili bliže "Mesiji".
Šteta je samo što njihove bizarne priče nije snimio malo iskusniji redatelj, koji bi možda više prodirao u dubinu likova, no i uz povremeno frustrirajuću površnost mladih redateljica riječ je o filmu koji svojom bizarnošću (i nekim vrlo snažnim prizorima) zaslužuje pažnju kinopublike.
Likovi iz bajke...