– Evo, izvukli su me van. Dugo nisam bio vani... – kaže nam 92-godišnji akademik Ivan Kožarić dolazeći nam ususret u predvorju Klovićevih dvora na dogovoreni razgovor vezan uz njegov prilog međunarodnom umjetničkom festivalu \"Ekstravagantna tijela: Ekstravagantne godine\" posvećen \"inspirativnoj starosti\" koja se tumači iz perspektive domaćih i stranih umjetnika, performera, filmaša i fotografa, znanstvenika, liječnika...
O starosti nije bilo govora
Inicirale su ga kustosice \"Kontejnera\" koje su sat kasnije novinarima predstavile festival koji se otvara u petak 4. listopada. S Kožarićem pod rukom sjedamo u kafić: – Aha, kraj Picassa – kaže Kožarić, smjestivši se uz plakat Picassove izložbe sa slikom Dore Maar. Pitamo ga koliko ima godina, a on kaže: – Nemam pojma. Smijemo se tome, znajući da nije riječ o senilnosti. – Kakva je starost? – pitamo ga, a on kaže: – Dobra ako je samo starost, a nije i bolest. – A umjetnost i starost? – Do sada ništa nisam radio vezano uz godine, niti je bilo umjetničkog programa sa tom temom.
Razgovaramo o tome kakva je razlika između umjetnikovih godina i godina njegova djela.
– Ako je djelo radio umjetnik, onda djelo nema godina – kaže Kožarić.
– Ako je to što je netko napravio doista umjetnost, onda njegovo djelo ne stari. A je li tako s mojim djelom? O tome, kao i uvijek, drugi trebaju reći svoje. Iz starosti me svakako izvlačio umjetnički rad. Već samo zanimanje za ono što čovjek radi dovoljno je da ga izvuče. Važno je da taj rad bude povezan s umjetnošću. Za mene je baš to važno. A veselim se i dobroj knjizi. Najviše kakvoj umjetničkoj knjizi, evo ovakvoj na primjer – kaže primajući u ruke katalog \"Ekstravagantnih godina\", tražeći stranice na kojima je zabilježen njegov prilog temi. Riječ je o figurama penisa, zlatno obojenih, kakve smo ljetos vidjeli i u galeriji Forum.
Ostarjela ideja Gorgone
Ovdje im se mijenja značenje. Tu je njegova fotografija koju je snimio voditelj galerije Forum Antun Maračić, na kojoj piše \"Sretan sam da sam sretan\".
– Da, to sam ja rekao – komentira Kožarić – jer to je to! Pitamo ga što mu je najvažnije u umjetnosti. – Umjetnost je sve ono što čovjek vidi i što smatra da je povezano s umjetnošću. Nezanimljivo je ono što se uobičajeno povezuje s umjetnošću.
– A Gorgona? – pitamo ga znajući koliko ga je profilirala ta grupa ekstravagantnog umjetničkog svjetonazora.
– Gorgona je velika prošlost, ali njezina ideja nije ostarjela. To ne može ostarjeti, jer je govorila o umjetnosti i živjela to doba. Mislim da je ono što sam ja napravio još uvijek živo. A za druge ne znam... – rekao je, pridigao se i otišao razgledati izložbu. – A joj, joj – čuli smo ga kako govori hodajući uz seriju fotoaktova nagog Tomislava Gotovca.
