Trideset i tri godine nakon prestanka suradnje, umjetnički dvojac Darko Fritz i Željko Serdarević u zagrebačkom MSU otvorili su izložbu "Podijeljeno vrijeme - Krici i šaputanja / Studio Imitacija života 1987. – 1991.", koja okuplja njihovu zajedničku umjetničku produkciju, sadržanu od likovnih radova, dokumentacije instalacija u javnom prostoru i glazbeno-scenskih priredbi.
"Jedan od svakako najvažnijih i najzanimljivijih primjera umjetničke produkcije s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina 20. stoljeća, koja je svojom slojevitošću, „alternativnom”, odnosno novom estetikom postavila kanone neke nove globalnosti, izmičući iz prepoznatljivih narativa, jest zajedničko djelovanje umjetničkog dvojca Fritza i Serdarevića u okvirima zagrebačke likovne scene", smatra kustosica izložbe Martina Munivrana pa nastavlja:
"Njihovo djelovanje započinje 1987. objavom programske brošure Krici i šaputanja, kojom je ovaj umjetnički dvojac najavio trogodišnji plan suradnje na području likovnosti i glazbeno-scenskih priredbi. U isto vrijeme angažirani su na realizaciji grafičkih i scenskih rješenja za kazališne i kulturne institucije koje potpisuju imenom Studio Imitacija života. Dvojica tada mladih studenata, reagirajući na tadašnju strategiju razvijanja novih metoda suvremenosti, koja im se činila nedostatnom, kroz zajednički stav da je sve već likovno prikazano, a umjetnost je uspostavljanje novih odnosa među postojećim oblicima, započeli su istraživanje nekih novih alternativnih modela djelovanja."
Godine 1988. započinju realizaciju trogodišnjeg plana akcija koje izvode na različitim lokacijama u Zagrebu. Svaki od tri godišnja plana „blok-nastupa”, sadrži tri glazbeno-scenska nastupa i tri izložbe, a realizirani su pod različitim nazivima: Saltomortale, 1988.; Protupomak, 1989.; Interpunkt, 1990. Kroz tri izložbe oblikovanja predstavljaju djelatnost na području grafičkog oblikovanja i scenografije.
Tadašnja kritika vrlo je pozitivno ocijenila njihove umjetničke akcije. Kroz svoje umjetničko djelovanje odmiču se od isključivo galerijskog koncepta smatrajući da navedenim pristupima nedostaje određena širina koja bi omogućila stvaranje cjelovitog rada.
U hibridnom prostoru izvedbe glazbeno-scenskih izvedbi, Fritz i Serdarević, djelujući manifestno i programski, s vrlo kratkim rokom trajanja, usmjereni su na povezivanje različitih medijskih komponenti i njihovih međuovisnosti i međusobnu izgradnju novih subjektivnosti. Preuzimajući uloge klavirista i kinooperatera, svoju publiku dočekivali su u formalnoj muškoj odjeći, u likovno i zvučno kreiranom (ambijentiranom) prostoru izvedbe.
Nakon omnibusa audiovizualnih kompozicija, izvođači su napuštali prostor izvedbe, ostavljajući mašine da nastave s puštanjem zvučne i filmske projekcije (u loopu, petlji). Osim glazbeno-scenski izvedbi, umjetnički dvojac imao je uspjeha na muzejskoj i galerijskoj sceni s kojom je težio komunicirati. Ulazak u umjetničke institucije započeo je 1988. prvom izložbom oblikovanja koja se održala u galeriji Nova, iste godine osvajaju glavnu nagradu na 20. salonu mladih. Scenografija koju su radili za Branka Brezovca i predstavu Crna rupa u Narodnom teatru u Bitoli proglašena je scenografijom godine, a kustos Davor Matičević otvorio je njihovu prvu izložbu radova kombinirane tehnike Fotografije izumi u malom fotografskom studiju u Vlaškoj ulici u Zagrebu. Poigravajući se tehnikama kolaža, asemblaža i ready madea Fritz i Serdarević razvijaju vlastiti likovni izraz.
Studio Imitacija života svoje zajedničko djelovanje zaključuje retrospektivom Izložba kazališnog plakata, koja je postavljena u Zagrebu, Ljubljani, Splitu, Podgorici, Mariboru, Skoplju, Beču i Moskvi u periodu od 1990. do 1993. Vizualni identitet predstave Hamlet u režiji Tomaža Pandura osvaja 1991. nagradu sarajevskog festivala MESS.
Darko Fritz (1966.) likovni je umjetnik i samostalni kustos. Umjetnički rad predstavio je na više od trideset samostalnih i više od stotinu grupnih izložbi diljem svijeta, a djelovao je i u umjetničkim grupama studio Imitacija života (sa Željkom Serdarevićem, 1987. – 1990.) i Katedrala (1988.). Kritički je promatrač tehnologije koja mijenja društvo, a njegov rad premošćuje jaz između suvremene umjetnosti, medijske umjetnosti i mrežne kulture, preuzimajući teme kao što su glitch i nadzor. Godine 2006. pokreće udrugu siva) (zona, gdje kurira više od 50 izložbi. Kustos je više od stotinu izložbi i autor je knjige Digitalna umjetnost u Hrvatskoj (1968. - 1984.)
Željko Serdarević rođen je 1965. u Splitu. Na kazališnoj i glazbenoj sceni aktivan je od početka 80-ih godina 20. stoljeća, izlaže od 1984., a kao grafički dizajner afirmira se djelovanjem u sklopu studija Imitacija života (1987. – 1991.). Tekstove o dizajnu i srodnim praksama objavljuje od 1991. Tijekom 90-ih radi samostalno kao grafički dizajner za kazališta, naklade i oglašivačke agencije, a od 2003. kontinuirano surađuje s Draganom Mileusnićem na raznovrsnim projektima grafičkog, web i videodizajna.