Dok vani bjesni oluja i nezaustavljivo pada kiša, sredovječni Janko organizira otvaranje svog novog, luksuznog restorana, krunskog dokaza njegove poslovne potentnosti, koji je brižno i skupocjeno uredila njegova nova djevojka Nikolina. U prvi tren sve djeluje prilično obećavajuće, no ispostavlja se da će Janko ovu večer pamtiti zbog nekih sasvim drugih razloga. Uzvanici će zbog lošeg vremena mahom otkazivati svoj dolazak, njegov se sin prije odlaska u Ameriku neće doći ni pozdraviti, Janko će se morati zauvijek oprostiti od svog oca, a jedina osoba koja će se pojaviti na vratima restorana bit će Jankova bivša žena Elza kojoj, kao i Janku, te večeri odlazi sin jedinac. On pak dok vani nezaustavljivo pada kiša, ne napušta samo svoje roditelje, nego i svoju djevojku Luciju.
Večer slavlja novog poslovnog uspjeha tako vrlo brzo postaje večer rekapitulacije života, ne samo Jankova – to postaje večer izgubljenih iluzija, naplaćivanja loših odluka i konačnog rasapa.
Ova, prema riječima kritičarke Nine Ožegović, „vrlo promišljena, potresna, lucidna, poetična, snažna i suvremena predstava“ puna je dubinskog razumijevanja, humora i autoironije. Svojim začudnim i neočekivanim rukavcima pokušava odgovoriti na pitanja: zašto je Hrvatska zemlja iz koje se odlazi, zašto je obitelj zajednica koju se napušta, te koliko puta u životu zapravo umiremo?
