Baš kad pomislite da je Daša Drndić već iscrpila i svoje tematske
interese (opsesivno bavljenje tragičnom sudbinom pojedinca u vihoru
“zlokobne povijesti”), i svoj karakterističan autorski prosede
(mješavinu fikcije i faktografije, romanesknosti i autobiografičnosti,
kolažnoga umetanja dokumentarnih tekstualnih i intermedijalnih
fragmenata u glavni pripovjedni tijek), ta vrsna autorica opet iznenadi
književno moćnom i uvjerljivom uporabom naoko potrošenog motivskog
vrela i narativne strategije.
Najnovijem svom djelu naslovljenom “Sonnenschein” (Fraktura, ur. S.
Serdarević) dala je žanrovsku odrednicu “dokumentarni roman”.
Nastavljajući se na impresivan niz romana objavljen u posljednijih
10-ak godina kojima se D. Drndić učvrstila na vrhu vrijednosne
ljestvice suvremenih hrvatskih prozaika (”Umiranje u Torontu”, “Canzone
di guerra”, “Totenwande”, “Doppelgu00E4nger”, “Leica format”),
“Sonnenschein” se pokazuje krunom tog opusa posvećenog intelektualno
dubokom, a literarno relevantnom propitivanju pogubna djelovanja
totalitarnih ideologija 20. st. na individualne živote žrtvovane nekom
“višem “ cilju (rasi, naciji, državi, klasi).
Autorica u glavnoj narativnoj liniji prati sudbinu Haye Tedeschi iz
židovske obitelji iz Gorizije koja je u Drugom svjetskom ratu rodila
sina s njemačkim oficirom, zločincem iz Treblinke, a dijete su joj, u
sklopu nacističkog programa “lebensborn-djece”, oteli i dali na
usvajanje (i pravilan arijevski odgoj) u njemačku obitelj. Poslije 62
godine majka i sin se sastaju (završnica romana ispripovijedana je iz
sinove perspektive).
Pojedinačnu obiteljsku tragediju autorica smješta u širi povijesni
okvir. U romanu složene strukture, te široke vremenske (raspon od 18.
do 21. st.) i prostorne obuhvatnosti (zahvaća gotovo cijeli europski,
napose srednjoeuropski zemljovid), fikcionalna sadržajna potka
obogaćuje se dokumentarnom građom: rodoslovima, popisom stradalih
talijanskih Židova, fotografijama, notnim zapisma, svjedočenjima žrtava
i krvnika, fusnotama o stvarnim osobama, statističkim podacima...).
Iza svakog imena krije se priča, rečenica je koja se kao lajtmotiv
provlači tim potresnim romanom ispisanim naizgled hladnim, oporim
stilom, to djelotvornijim što je više lišen patetičnosti,
sentimentalnosti ili ideološke obojenosti. Priče iz “Sonenscheina”
pamte se trajno kao iznimna literarna opomena, oštar glas protiv svega
neljudskog u ljudskom.
KRITIKA