Što je zajedničko beogradskoj galeriji Progres i zagrebačkoj galeriji Laval Nugent? Obje su javnosti odlučile predstaviti nesvakidašnju pojavu - radove osmogodišnje Slovenke koja drugu godinu pohađa satove na ljubljanskoj Likovnoj akademiji.
Ona je Aleksandra Tisa Jelinčič Plemeniti, iznimno talentirana djevojčica koja će drugu samostalnu izložbu otvoriti u četvrtak 22. ožujka u galeriji Laval Nugent u Opatičkoj 2. Zanimljiva je i stoga što joj je otac poznati slovenski političar Zmago Jelinčič.
Aleksandra se predstavlja muškim i ženskim aktovima u interijeru te eksterijeru, s ukupno četrnaest crteža. Muške aktove izložila je lani u svibnju u beogradskoj galeriji Progres gdje su se mogle vidjeti i skulpture životinja te slike životinja i morskih motiva u temperi na staklu te na papiru. Ženski aktovi nastali su tijekom nekoliko posljednjih mjeseci.
– Kad sam prvi put vidio njezine radove, bio sam siguran da je autor odrasla osoba, umjetnik koji želi što prije naslikati djelo. Shvativši da ona ima samo osam godina, ništa mi nije bilo jasno – prisjetio se reakcije na Aleksandrine crteže Robert Kavazović, povjesničar umjetnosti i vlasnik galerije Laval Nugent.
Prijatelj kolekcionar zamolio ga je da izloži dječje radove u vlastitoj galeriji, a on pak nije znao kako bi se izvukao sve dok aktove i sam nije vidio.
Talent otkrili u vrtiću
– Bio sam šokiran, nisam mogao ne misliti na to kako dijete može slikati nage osobe. Naknadno sam shvatio – djeca genijalci u golom ljudskom tijelu vide motiv za stvaranje slike, a ne golotinju – kaže Robert Kavazović.
Teško mu je, napominje, dati mišljenje o Aleksandrinu radu jer ona još nije slikarica; kroz proces odrastanja i sazrijevanja tek se treba razviti. Ipak, talent je neupitan.
– Fascinantno je kako uspijeva pogoditi proporcije, a i perspektiva joj je dobra, rješava se nebitnog, u čemu joj je sigurno pomoglo izučavanje kod uglednog profesora Zmage Modica, no ne bih rekao da su radovi prepravljani – kaže Kavazović.
Njezine radove već bi se sada moglo nazvati umjetnošću, no tek treba vidjeti u kojem će se smjeru razvijati – lako je moguće da ostane na jednakoj razini na kojoj je i sad.
Njezin je talent otkriven u vrtiću prije tri godine jer su njezini radovi od 50-ak drugih jednostavno odskakali.
Bilo je jasno da je pretakanje stvarnosti na papir iz Aleksandrine perspektive posve drugačiji nego kod drugih.
– Zanimljivo je i kako ona reže kadrove, većini djece najbitnije bi bilo objekt slike smjestiti u sredinu papira, dok ona to čini poput revolucionara – ekspresionista na početku prošlog stoljeća. Njezina je ruka još neizvježbana, ta fina motorika se tek treba usavršiti – kaže Kavazović.
Aleksandra ima veliku podršku roditelja koji je paze i potiču na rad. Malu Slovenku Kavazović je neizravno usporedio s Pablom Picassom.
– Ako ćemo povjerovati navodima Picassove majke, njegove prve riječi bile su "piz, piz", skraćeno od španjolski "lápiz" (olovka). Ono što zasigurno znamo o njemu jest to da je veliki meštar crteža prve ozbiljnije radove napravio s nepunih sedam godina. Poveznica je posve očita, sa stanovišta privrženosti olovci (ugljenu), tj. crtežu, ali i po dobi, uz napomenu da je Aleksandra sa sedam godina već imala i prvu samostalnu izložbu u galeriji Progres – kaže Kavazović.
Snažna budućnost
Izbor radova za izložbu napravili su slikar i mentor Zmago Modic te Brane Kovič, glavni tajnik Međunarodnog udruženja likovnih kritičara, koji već sada vode brigu o njezinoj karijeri.
Njezini su aktovi tek početak – crtežima se u pravilu započinje uvođenje u likovno znanje te u poznavanje tehničkih vještina, zakonitosti i trikova. Uskoro će početi s crtanjem arhitekture, a nakon toga slijedi i upoznavanje boja. Zmago Modic za Aleksandrine radove kaže da su prerasli sve studijske okvire i da obećavaju snažnu slikarsku budućnost.
