Fotografije prirode i pejzaža jedno su od područja fotografiranja prema kojemu svaki fotograf ponaosob ima uspostavljen poseban senzibilitet i emotivnu vezu; to naime nisu motivi koji ukazuju na želju autora za reprezentativnošću i razmetanjem. Prema stupnju intimnosti, gotovo da se mogu usporediti s fotografiranjem ljudskog modela pa čak i akta, i svaki će fotograf u pejzažu tražiti neke intimne poveznice sa svojim raspoloženjem ili senzibilitetom.
Sonja Fruk specijalizirala se za detalje prirode, biljnog i životinjskog svije ta, motive za koje će reći da se nije morala daleko maknuti od svoje ku će da ih pronađe i prepozna pa su gotovo sve fotografije snimljene oko crkve sv. Martina iznad Pisarovine, oko njezine kuće u Jamničkoj Gorici, pa čak i na Sljemenu na Adolfovcu. Počela je fotografirati prirodu kako bi dokumentirala raznolikost njezinih biljnih i životinjskih vrsta, meteorološke fenomene, mijene dana i sunčevog svjetla na motivima, odnosno, na mikro i makro planu. U odabiru materijala za ovu izložbu, na fotografijama iz nekoliko ciklusa, nasta lih između 2014. i 2016. godine, Sonja Fruk istraživala je i dokumentirala prirodne fenomene za koje će reći da ih „naprosto ne može ne gledati i ne slikati“ te promatračima pokušati prenijeti kako ih ona u svojoj ljepoti vidi.
Trenuci kontemplacije, tišine i mira koje fotografkinja s odabranim motivom uspijeva postići, i razviti neki sasvim osobni dijalog pun divljenja savršenstvu prirode, izraženi su podjednako na svim fotografijama. Jer, tehničko savršenstvo fotografija nije upitno, i nakon što ga trenutačno primijetimo, Sonja će nas navesti da se ponovno čudimo kako su i neke najjednostavnije biljke lijepe, kao da nas ponovno uči da poštujemo neprimjetan život malih živih bića, korova, odsjaja sunca na vodi ili savršenstva paukove mreže. Jer, ljepota sjaja vodene kapljice ili rose na Sonjinim fotografijama ima jednaku snagu sjaju briljanta, ma koliko da je ona krhka, prolazna i predvidljiva. Iva Körbler
