Izložba slika Borisa Pecigoša "Izložba bez naziva" otvara se u utorak 6. ožujka od 19 sati u Europskome domu Zagreb, Jurišićeva 1/I. Nastupit će i Mary Crnković Pilaš koja će energiju boja i oblika pretakati u vibraciju glasa i ukulelea, nakon čega slijedi druženje.
Autor je svim slikama za ovu izložbu oduzeo nazive. Namjerno. Na izložbi će predstaviti dvije skupine slika. Figurativne, koliko se to može reći za te slike jer su objekti ipak apstrahirani, ali dovoljno prepoznatljivi da se naša lijeva polovica mozga, ona analitička, može uhvatiti za oblik i reći “prepoznajem, to je to”. No, za promatrača će veći izazov biti druga skupina, apsolutne apstrakcije, kojima je, oduzimajući im i nazive za koje bi se racionalni dio uma još pokušao uhvatiti i tražiti “značenje”, otvorio mogućnost aktiviranja desne strane mozga, one analogne, potpuno umjetničke i osjećajne, ne bi li promatrač uronio u sliku i osjetio je bez pokušaja analiziranja, traženja značenja, imenovanja, iznalaženja prepoznatljivih oblika u apstraktnoj masi boja, linija, ploha i oblika, te time uopće odbacio tako često postavljano pitanje “Što ovo predstavlja?”.
Ova izložba je autorov pokušaj da, najprije zadovoljavajući intelektualnu znatiželju figurativnim djelima (a ona također nose dublje poruke putem osjećanja vibracije boja i njihovog odnosa), promatrača ipak odvede dublje, iza misli, u svijet osjećanja, intuicije, doživljaja jedinstva koje ne traži etiketiranje ni razumijevanje. Možda nekome to i uspije! Drugi će pak i u apstrakciji tražiti poznato, pokušat će naizgledni kaos povezati s prepoznatljivim. Pokušat će tumačiti sliku na svoj način, vidjet će u njoj ono što želi vidjeti ili ono što može vidjeti, tražit će svoj odraz, refleksiju svojeg svjetonazora i poimanja života. Ali i to je u redu. Umjetnost nije za učene ljude koji je, tako kažu, razumiju, a to se često čuje od tzv. laika kad stanu pred nešto što naoko ne razumiju. Učeni ljudi također zapravo ne razumiju, jer umom analiziraju, koriste stečena znanja ne bi li djelo “likovno” secirali i negdje ga svrstali, ali najčešće promašuju njegovu bit. A bit je dostupna svima, najvećem “laiku”, pa čak i djetetu. Zapravo, jedina prepreka tome može biti površnost, nedopuštanje vremenu potrebnom da vas slika uvuče i preuzme, a najviše – nevjerovanje sebi da to doista možete.
Ova je izložba autorov poziv da prihvatite izazov i da pristupite kao djeca, kao da ste tek došli na svijet i ne znajući ništa da uronite u svijet predstavljen ovim slikama, da utonete u osjećanje i doživljavanje osjeta, bez riječi, bez komentara. Čisti doživljaj. I nitko ne kaže da on mora biti nužno ugodan. Kakvim god ga osjetili, ako osjetite, ostvarili ste svrhu, i izložbe i vlastitu.
Izložba traje do 5. travnja.
