Britanski se glazbeni tisak ovih dana okrutno (i prilično nepravedno) obračunava s Jamesom Bluntom. Smeta im što na novom albumu “Some Kind Of Trouble” ne odstupa od svoga ljepljivog, ali zaraznog organskog popa, s pjesmama koje kvalitetom (osobito kad je posrijedi “Stay The Night”, “Long Gone”, “No Tears”...) ne zaostaju za prijašnja dva albuma “Back To Bedlam” i “All The Lost Souls”, što bi ljubiteljima trebala biti dovoljna preporuka. A tko ga ne voli, neće ga ni zavoljeti.
Istina, David Gray ostavlja mnogo boji umjetnički dojam na sada već sličnu teritoriju; Blunt očito iritira svojim životom celebrityja, ali kad je posrijedi glazba, kamo sreće kad bi bio ono najlošije i najljigavije u današnjoj glazbi.
