To se može dogoditi samo u Italiji: da se pornoglumica mađarskog porijekla Ilona Staller, zvana Cicciolina, početkom 90-ih kandidira za talijanski parlament, a kasnije i sasvim ozbiljno ponudi seks iračkome čelniku Saddamu Husseinu u zamjenu za mir u regiji. Dogodilo se i da se tom mekoputnom i krajnje izazovnom plavušom naposljetku oženi provokativni američki umjetnik Jeff Koons, čime se nije samo njegov život okrenuo naglavačke nego i nama koji konzumiramo kulturne posljedice toga čina, i to sve do danas! Koons je odmah golemom skulpturom ovjekovječio svoju erotsku fantaziju s Cicciolinom, uronivši svoje umjetničko djelo duboko u područje popularne kulture.
Naf Naf u središtu afere
Kičaste porculanske figure kupljene za nekoliko novčića, kakve nalazimo po skromnim stanovima, potaknule su tog kontroverznog Amerikanca da u njihovu stilu oblikuje svoje komentare stvarnosti. Koonsov je umjetnički trag velik, goleme skulpture izvedene za javne prostore ili izložene u njima načinjene su od puno skupljeg materijala negoli njihovi priprosti predlošci. Sjetimo se samo figure psa oblikovanog od napuhanih balona... I taman kad smo pomislili kako nas je Koons naviknuo na takve reinterpretacije poznatih predložaka, iz Pariza stiže šok: s Koonsove izložbe u Centru Pompidou uklonjena je njegova figurina optužena kao plagijat reklamne kampanje za modnu tvrtku Naf Naf iz 1985. čiji je autor Franck Davidovici.
Pogledamo li crno-bijelu snimku te kampanje, sličnost uopće nije upitna. Davidovici na podlogu polaže modno odjevenu crnku oko čije glave njuška ružičasta svinjica. Kod Koonsa, ljepotica je obnažena, grudi su joj sapete u mrežicu, svinjica je kičasto dekorirana, a kraj nje je i figurica pingvina. Ma da, sve je to isto, reći će površni suci... Ali nije isto, zato što su poruke Koonsa i Davidovicija različite. I to ne samo po emocijskom naboju. Kompozicija je ista, ali Koons nam govori koliko se promijenio duh vremena za proteklih 30 godina. Osim toga, obojica autora – i Koons i Davidovici - kreiraju svoje radove u razdoblju postmodernizma čija je važna značajka upravo citatnost! Sporno djelo Koonsa čistokrvni je citat Davidovicijeve reklame za Naf Naf. Prema tome, optužba za plagijat je upitna.
Optuženi - tuži!
Trebali bi to znati i Davidovici i suci koji su munjevito uklonili optuženu figuru s izložbe. No razumljiv je njihov iznimni oprez jer ih sve može stajati puno para s obzirom na činjenicu da zaštita autorskih prava i sama definicija autorstva ni u inozemstvu nisu do kraja riješeni. Tako se dogodio i apsurd u kojem je sam Koons 2011. tužio dućan iz San Francisca koji je prodavao podupirače za knjige u obliku njegove čuvene figure psa od balona. Ma čije vlasništvo može biti taj balon-pas, pitali su se s nevjericom u Americi. Ničiji, naravno!
>>Jeff Koons proteže se svim galerijama muzeja Whitney
>>S kraljem erosa Frankfurt leti u nebo!
