Ova neobična virusna 2020. važna je po mnogočemu i za povijest Beatlesa. Obilježava se četrdeseta obljetnica ubojstva Johna Lennona, pedeseta službenog raspada Beatlesa, šezdeseta njihova formiranja u Hamburgu, a sam Lennon, da je živ, slavio bi 80. rođendan. Više nego dovoljno da baš 2020. bude godina objave knjige “Tko je ubio Johna Lennona?” Lesley-Ann Jones, na hrvatskom jeziku u izdanju Rockmarka izdane samo dan poslije službene britanske i svjetske premijere.
I kako je sam Lennon zapisao u pjesmi “Beautiful Boy”, da je “život ono što se događa dok planiraš nešto drugo”, za njegov se zna kada je završio, ali sve ostalo još uvijek je prilična nepoznanica koju je ovom knjigom Jones barem pokušala raspetljati. A pokrića za to ima i zna što piše. Naime, autorica je dugogodišnja glazbena novinarka oduvijek opsjednuta rock-zvijezdama. Bowieja je konkretno upoznala s pet godina, a na vrata mu počela dolaziti kao obožavateljica s 11.
Kao novinarka Fleet Streeta intervjuirala je gotovo sve rock-zvijezde, išla s njima na turneje, družila se s Beatlesima Paulom McCartneyem, Georgeom Harrisonom i Ringom Starrom, bila prijateljica s Maureen Starkey, Ringovom prvom suprugom, s Lindom McCartney surađivala na njenoj autobiografiji, bila skriveni pisac Cynthije Lennon (Lennonove prve supruge) na njenoj drugoj knjizi, pratila je karijeru Lennonova sina Juliana, a naposljetku se u New Yorku zbližila i s Yoko Ono. Okupila je relevantne sugovornike među kojima su i bivša supruga i Lennonov sin, prijatelji iz djetinjstva, menadžeri, pa i novinar Andy Peebles koji ga je zadnji intervjuirao samo dva dana prije ubojstva. Rezultat je pitko, informativno, zanimljivo i po nekim tvrdnjama činjenično novo štivo, ne samo o Lennonu već i samoj povijesti rocka čijih se 390 stranica čita u dahu.
Započelo je krajem, Lennonovom smrću u New Yorku 8. prosinca 1980. Limuzina je njega i Yoko dovela sa snimanja u studiju Record Plant pred zgradu Dakota oko 22.50 kada im prilazi čudak iz Teksasa Mark Chapman i u Lennona ispaljuje pet metaka. Četiri su ga pogodila, a nekoliko minuta kasnije u bolnici Roosevelt 29-godišnji liječnik David Halleran masirat će mu srce i moliti se za čudo. Bezuspješno.
I tu na početku, već pri spomenu doktora Hallerana upravo je i kvaka. Naime, do sada je bilo poznato da su Lennonov život spašavali Stephan Lynn i Richard Marks, o čemu su dali brojne intervjue. U ime istine tek je sada, točnije 2015., istupio Halleran. Za Fox TV izjavio je da spomenuti liječnici nisu ni taknuli glazbenikovo tijelo, dobio za to potvrdu brojnih strana, a tu se otvara i Pandorina kutija knjige koja daje ili pokušava dati odgovore na pitanja kakav je Lennon zbilja bio, zašto su se Beatlesi doista raspali, je li imao homoseksualnih sklonosti, kako bi reagirao na topljenje ledenjaka, što bi poduzeo, bi li, da je tu, još uvijek bio bitan, koristio društvene mreže, uništio Trumpa? Razmatra Jones i pitanje njegove filantropije kao potencijalne dimne zavjese iza koje je briga za čovječanstvo i odricanje od materijalnih dobara u kontradiktornosti s istovremenim posjedovanjem domova na Manhattanu, Long Islandu i Floridi vrijednih milijune, s posebnim hladnjacima za bunde, da bi na koncu zaključila da je ipak bio iskren. Sudeći po pročitanom, Lennon je bio zapetljano klupko suprotnosti, u jednom trenutku zabavan i duhovit, u drugom budala. Oštećen, disfunkcionalan i prkosan, kaže autorica, gospodar maksime “carpe diem”. Bio je na sve načine, čak i seksualno opsjednut boemskom majkom Julijom koja ga je dva puta napustila, prvi put davši ga sestri na odgajanje i potom kad je poginula – Johnu je bilo tek 17. Rano je počeo pisati. “Help!” sa svega 24 godine. Tjelesno se družio i s menadžerom Brianom Epsteinom, ali samo za potrebe istraživanja, ne više od toga. Njegove tajne i dalje privlače mase.
Zabilježen je u knjizi i moment kad su se upoznali 16-godišnji Lennon i 15-godišnji Paul McCartney. Na proslavi, na najvišoj točki Liverpoola, na groblju gdje je stvarni nadgrobni spomenik Eleanor Rigby poznate nam iz kasnijeg hita Beatlesa. John je svirao sa svojim prvim bendom Quarrymen. “Izgledao je dobro, pjevao je dobro, meni je bio sjajan kao glavni pjevač”, prisjetio se u knjizi Paul, i legenda se počela rađati. Beatlesi su sami pisali i skladali pjesme i svirali sve instrumente, bili među prvima koji su osnovali diskografsku kuću Apple koja je pomagala i drugim izvođačima, prodali više od milijardu izdanja, na britanskoj ljestvici imali su 17 singlova što još nitko nije oborio. Već spomenuti Brian Epstein – propali glumac rusko-židovskog podrijetla, homoseksualac – u Beatlese je stigao kao njihov drugi, ali prvi pravi menadžer i usadio im manire ponašanja, uputio ih u umjetnost sinkroniziranosti i dotjerao ih. Glasine da su on i Lennon iskusili fizičku ljubav kolale su desetljećima, ali homoseksualna aktivnost u njihovo vrijeme nije bila legalna. Njihovu seksualnu vezu sada ipak potvrđuje bivši menadžer Eltona Johna John Reid kojem je, tvrdi, to priznao sam Lennon. Dogodilo im se, kaže, dva puta, jednom iz eksperimenta, drugi put da Lennon bude siguran da to ne voli. No Epstein nije bio jedini. Lennon je imao vezu i s Davidom Bowiejem što je autorici kazao sam David. Ipak, to ne znači da su bili gej, eksperimentirali su, u 60-ima to je bilo poput ispitivanja nove droge.
Lennon i Yoko Ono povezali su se istog trena, veza je bila duboka i, kažu ljudi koji su ih poznavali, trajala bi zauvijek. On je bio sebični egoist koji je upoznao sebi ravnu. Bila je dva puta razvedena, majka kćeri, rođena u Japanu, visokoobrazovana u New Yorku, cijenjena avangardna umjetnica, naginjala je radikalnom pacifizmu i politiziranom feminizmu, govorila tiho i inteligentno. Ona je u vezi nosila hlače i do kraja života kontrolirala Johna. Zbog nje je ostavio prvu suprugu i sina, a javnost je dobila kuju koja mu je razorila brak i Beatlese, iako je oboje do njene pojave već bilo propalo. Bivši suprug Yoko Ono, Amerikanac Tony Cox, bio je otac njene kćeri Kyoko koju je Lennon volio kao svoju. Dosadašnja priča kaže da su se Lennon i Yoko u SAD preselili ne bi li pokušali spasiti svijet i zato što mu je smetala netrpeljivost Britanaca prema Yoko zbog njena porijekla. Prava istina puno je osobnija, u New York su preselili jer je nestala njihova osmogodišnja kći Kyoko pa su, uvjereni da su je njen biološki otac i njegova nova supruga odveli u SAD, otišli tražiti. Preseljenju u SAD prethodila je i prva otmica djevojčice koju su izveli Yoko i Lennon i privatnim zrakoplovom vratili je u London gdje ih je dočekala policija i završili su u zatvoru. Uslijedio je mučan sudski proces o skrbništvu, optužbe za zanemarivanje djeteta i uživanje heroina, dok je Cox istovremeno bježao, djevojčici mijenjao identitete i povlačio se s njom po SAD-u. Epilog je da Lennon Kyoko neće vidjeti više nikada, a Yoko tek trideset godina kasnije.
Koliko god volio Yoko, Lennon je bio ovisnik o avanturama. Kako je ne bi javno sramotio, pristala je na izvanbračnog partnera u krevetu, ali po njenim uvjetima. Na neko vrijeme preselila je Lennona iz New Yorka u Los Angeles i odabrala mu konkubinu, mladu Kineskinju May Pang. Nakon avanture vratio se Yoko.
Bavi se knjiga i Lennonovim kampanjama za mir kojima je utjecao na milijune obožavatelja zbog čega je bio na meti Nixonove administracije. Prisluškivali su mu telefon, slijedili ga, a uključila se u priču i britanska služba MI5 s dokumentima koji potvrđuju da je podržavao Privremenu irsku revolucionarni armiju i revolucionarne publikacije kao što je “Red Mole” Tariqa Alija. Bez obzira na to, nastavio je upirati prstom u nepravdu i raditi glazbu koja provocira, poput feminističke “Woman Is the Nigger of the World”, tada zabranjene diljem SAD-a. Saznajemo i šokantnu činjenicu da se iste noći kad je Lennon ubijen budući ljubavnik Yoko Ono, Sam Havadtoy, doselio u Dakotu. Bio je Lennonov pomoćnik, 20 godina mlađi od Yoko i ostat će s njom sljedećih 20 godina. Puno je tu povijesnih reminiscencija, opisa Liverpoola i Hamburga smještenih u kontekst vremena, sporednih likova među kojima su i Stonesi, eskapada Beatlesa po Indiji, drogiranja, unutarnjih sukoba, primalnih terapija kod sumnjivog terapeuta Arthura Janova, a prije svega genijalnosti koja se nije ponovila ni prije ni kasnije. Knjiga je obogaćena i lentom vremena s godinama važnima za Lennonov život, od 1906. kada je rođena teta Mimi koja ga je odgojila pa do 18. veljače 2020. kada je Yoko Ono navršila 87 godina. Dodala je autorica i popis svojih omiljenih pjesama Beatlesa i priče o nastanku svake od njih. Sve skupa – knjiga za preporuku, posebice u ove sve hladnije jesenske dane.
