Prošloga tjedna bila sam u Sarajevu, na međunarodnom kazališnom festivalu MESS na kojem je gostovala njemačka predstava "Nevidljiva igra" redatelja Davida Stöhra i dramaturga Matije Vlatkovića, nastala na temelju istinitih priča o nasilju i nelegalnom protjerivanju migranata na hrvatskim granicama. Nakon predstave, održan je i panel na kojem je pakistanski aktivist Mohsin Ali Khan svjedočio o svojem iskustvu s hrvatskom graničnom policijom, kroz čije je šake protisnut nekoliko puta prije nego što je kroz našu zemlju uspio proći do Portugala, u kojem je regulirao svoj izbjeglički status.
Predstava je očekivano rezultirala vrlo dinamičnom razmjenom, u kojoj su se između ostaloga (na užas prisutnog njemačkog ambasadora) potegnule i paralele sa trenutačnim stradanjima u Gazi. Kako je moguće da međunarodna zajednica uporno ostaje slijepa na masovne zločine na rubu Europe, pitala se publika koja je i sama preživjela opsadu Sarajeva, a itekako je dobro upamtila osjećaj kako je to biti ostavljen na milost i nemilost do zuba naoružanim ljudima u uniformama.
Zanimljivo je istaknuti da "Nevidljiva igra" nije prva predstava posvećena sramotnom postupanju prema ljudima na vanjskim granicama Europske unije – još prije četiri godine, slovenski redatelj Žiga Divjak predstavio je "Gejm", koprodukciju Slovenskog mladinskog gledališča i Maske Ljubljana koja je dobila Veliku Borštnikovu nagradu za najbolju slovensku predstavu te sezone, a Hrvati su je imali prilike vidjeti na festivalu Perforacije u Zagrebačkom plesnom centru 2021. godine. Ta potresna, izrazito nasilna dokumentarna predstava nastala je na temelju svjedočanstava koje je prikupila aktivistička mreža Border Violence Monitoring Network, zorno pokazujući sistematičnost postupanja hrvatske policije čije je nelegalne elemente u međuvremenu prepoznao i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu.
Autori David Stöhr i Matija Vlatković u "Nevidljivoj igri" zauzimaju drukčiji pristup, pripovijedajući o nasilju kroz priče onih koji ga provode, kao što je i naša spisateljica Monika Herceg učinila u kratkoj priči "Noge iz praktičnih razloga pošteđene" kojom je zaslužila Večernjakovu nagradu Ranko Marinković 2022. godine, a koja je ispričana iz perspektive hrvatskog graničnog policajca. "Nevidljiva igra" ide i korak dalje, jer osim policajaca (ali i običnih ljudi koji migrantima pomažu) kao likove u predstavu uvodi i pretpostavljene nalogodavce cijele operacije – šefa hrvatske granične policije Zorana Ničena, donedavnu državnu tajnicu u MUP-u Tereziju Gras, pa i samog ministra Božinovića, koji u predstavi pokušava zataškati skandale poput onoga kada je hrvatska policija u Bosnu "slučajno" protjerala nigerijske stolnotenisače koji su u našoj zemlji boravili s važećim vizama.
Posebno je zanimljiv i evidentno vrlo dobro istražen segment koji se bavi famoznim snimkama hrvatskih graničara koji protjeruju grupu ljudi u Bosnu, pri čemu jedan maše improviziranim bičem – autori predstave potrudili su se više od većine novinskih redakcija te pronašli i imenovali počinitelja, opisujući njegovu ulogu u takozvanoj operaciji Koridor, navodne veze u DORH-u, te ga čak povezali sa slučajem smrti afganistanske djevojčice Madine na granici sa Srbijom!
Predstava "Nevidljiva igra" posebno je snažno odjeknula u Sarajevu, ne samo zato što brojni građani BiH imaju iskustvo izbjeglištva, nego i zato što se događa na njihovim granicama s Hrvatskom, a dodatnu je uvjerljivost unijela činjenica da su autorski i izvođački tim uglavnom činili pripadnici prve i druge generacije doseljenika u Njemačku – kako iz naših zemalja tako i iz Turske te sa Bliskog Istoka.
Bilo bi zanimljivo, a nadam se da je i moguće, da se ta predstava uskoro izvede u Hrvatskoj, u kojoj bi njezina poruka imala dodatnu težinu. Jer iako naše pravosuđe u tome ne uspijeva, ovi umjetnici pokazali su nam da je počinitelje nekih od javno poznatih policijskih nedjela bilo lako pronaći.
