Najbolje stranice romana “Kopile Istanbula” Elif Shafak ne podsjećaju na Pamuka nego na velikog Marqueza. Nije to autoričin pokušaj da potkrade slavnog nobelovca, naprotiv – epizode u kojima se prošlost isprepliće s islamskim bajkama zapravo dokazuju kako su bajke cijelog svijeta u svojoj biti slične. Baš kao i prošlosti naroda u kojima je skriveno mnogo nasilja.
Upravo takva prošlost – turski pokolj nad Armencima – temelj je priče koja se događa u suvremenom Istanbulu, gdje dvije mlade djevojke pokušavaju razriješiti tajne svojih obitelji. Jedna je od njih plod incesta i silovanja, druga je kći Armenca odrasla u Americi uz poočima Turčina. Povijesti obiju obitelji isprepletene su tijekom godina, iako Istanbul i San Francisco nisu Macondo. Elif Shafek, popularna i vrlo čitana turska autorica, u ovom je romanu stvorila sjajan “mišung” prošlosti i sadašnjosti.
Stranice u kojima opisuje šetnju istanbulskim ulicama ili život u popularnom kafiću uvjerljive su baš kao i intima obiju obitelji. Književni citati o sretnim i nesretnim obiteljima ovdje su stvarniji nego u romanu iz kojeg slavna rečenica i potječe. Današnji Turci jednostavno ne znaju što se to dogodilo Armencima u 19. stoljeću. Kada im se ispriča, bit će tužni i potreseni. No, i dalje će tvrditi da to nije prošlost koja je obilježila njihovu zemlju, povijest koja nije dotakla njihove živote (kako to hrvatski, pa i balkanski zvuči!). A preživjeli potomci Armenaca u dalekoj Americi i dalje gaje svoju mržnju prema vjekovnim zlostavljačima (i to nam je poznato, zar ne?)
Ukratko: "Kopile Istanbula" nije trivijalno i nikako nije roman čije je izlaženje potaknula turska sapuničarska euforija. Potražite ga u Knjizi dostupnoj svima (Znanje, prijevod Mirna Čubranić, 19,90 kuna).
- \"mišung\" -krasna hrvatska riječ