Posve nesvakidašnji događaj za radiodramu, na kojem grupa ljudi u mraku posvećeno sluša, zbio se proteklog vikenda u KCM-u, koji se iz Mesničke preselio u Kranjčevićevu 16a. Slušala se na Hrvatskom radiju premijerno izvedena radiodrama “Poslije agonije”, čiji tekst i režiju potpisuje Milan Trenc. Neobičan način konzumacije tog žanra, a prilično neočekivan i autor kojem je ovo prvi susret s tim medijem.
Buđenje u mrtvačnici
– Organizirali smo javno slušanje radijske premijere. Napravljen je mali okrugli stol s glumcima i gostima, ugasili smo sva svjetla osim svjećica na stolovima i u mraku zajedno slušali bez ikakvih smetnji događajima iz okoline, što je drami dalo potpuno novu dimenziju. Naime, čini mi se da se svi danas puno bavimo načinom na koji neki medij isporučujemo ljudima, međutim puno bitnije je u kojem se stanju nalazi onaj koji sluša, gleda i prima medij. To smo nekako zanemarili i izgubili. Dakle, ovako su u mraku svi bili koncentrirani samo na zvučni podražaj i svi odreda su rekli da im je to bilo posebno i novo iskustvo. Želja mi je vratiti ljudima tu kulturu slušanja ili gledanja i u tom smislu ovo je bio interesantan pomak – govori Milan Trenc, široj publici poznatiji kao ilustrator na potezu od Zagreba do New Yorka, autor slikovnice “Noć u muzeju”, po kojoj je snimljen istoimeni hollywoodski hit, odnedavno autor romana prvijenca “Chandra u potrazi za istinom”, ali i redatelj filma “Ribanje i ribarsko prigovaranje”.
Dakle, film po Hektoroviću, a sada još jedan klasik, točnije njegov nastavak jer tamo gdje je Miroslav Krleža 1928. napisavši “U agoniji” stao, Milan Trenc je nastavio. Njegov izlet u radiodramu, doduše, povezan je opet s vizualnim izražavanjem jer u protekloj sezoni radio je dizajn za HNK Zagreb pa tako i kompletni dizajn i za Buljanov postav predstave “U agoniji” i nekako radeći na njemu utopio se, kaže, u taj Krležin stil.
– Pogledao sam dramu i na premijeri i naprosto mi je došla ideja da je nastavim tamo gdje je stala. Oko dva tjedna bio sam gotovo pa opsjednut dok se nešto što je počelo kao stilska vježba nije pretvorilo u zanimljiv tekst. Ljudima kojima sam dao da je pročitaju dopala se i krenulo je, a među čitačima bila je i Anja Šovagović Despot, koju sam odmah imao na umu za lik Barunice. Zaintrigiralo ju je, smatrala je da tako slojevit ženski lik nije čest u hrvatskoj drami i u tom razmišljanju kako to postaviti na scenu, a zahvaljujući Nives Madunić Barišić i Ladi Martinac Kralj s Hrvatskog radija, stvorila se prilika da je radimo kao radiodramu – kaže Trenc.
U nekom smislu u njegovoj radiodrami, kaže, Krleža susreće Agathu Christie, a u pitanju je krimić s nadrealnim elementima. Naime, Barunica se nakon pokušaja samoubojstva i nakon što je u kliničkoj smrti provela nekoliko sati budi u bolničkoj mrtvačnici i kao takva vraća se natrag i u svoje okruženje iz kojeg je krenula ranije te večeri, i u ured svog ljubavnika, odvjetnika Križovca. Paralelno pratimo radnju u policijskoj postaji gdje dva prekaljena zagrebačka detektiva pokušavaju dokučiti sumnjive okolnosti Barunova samoubojstva. Kad uhapse mladog revolucionara koji je čudesno nalik na pokojnog Baruna, klupko se počinje odmotavati. Priča razrješenje nalazi u međuprostoru u kojem duše umrlih napokon otkrivaju jedne drugima istinu. Uz Anju Šovagović Despot glume i Janko Popović Volarić kao Križovec, Dragan Despot i Filip Riđički kao istražitelji, Ivan Simon kao mladi revolucionar, Zoran Čubrilo, Pero Juričić, Marija Kolb i Mateo Videk.
– Kasting je fenomenalno upalio, a budući da su svi bili zagrijani, krenuli smo u višednevne prave kazališne probe, i to je za mene bio stvarno interesantan put u medij u kojem do sada nisam radio. Posebice je to zanimljivo jer sam vrlo vizualan tip i, da ste me prije 20 godina pitali bih li mogao raditi nešto što je samo glas bez slike, rekao bih da je to nemoguće. Ipak, s obzirom na to da uvijek razmišljam trodimenzionalno, napravili smo mizanscenu kao da se sve odvija u kazalištu i snimili je tako da kada slušate i u mraku zatvorite oči, imate dojam prostora u kojem se glumci kreću – otkriva Trenc.
Što je u biti ljubav?
Što se tiče njegova izbora da se bavi klasicima, kaže, to se dogodilo gotovo slučajno jer uopće nije eksplicitni ljubitelj baštine. On to gleda maltene američki u smislu da je to “neki pisac odnekud” koji mu je bio zanimljiv. Tako je bilo s Hektorovićem, tako je trenutačno i s Krležom koji ga je inspirirao, ali interesantnije mu je bilo nadopisati ga nego ga reproducirati.
– Kad već govorimo o klasicima, postoji još jedan samoubilački projekt koji me već dugo, čak i protiv moje volje, na nekom nivou zanima. To je Šenoin “Prosjak Luka”, ali niti je vrijeme niti mjesto za realizaciju toga. No u tom tekstu ima nešto vrlo dramsko, dobri su likovi, situacije, glavni lik vas nekako baca iz zone komfora. Tko zna što će jednog dana biti s tim. No trenutačno nisam u klasicima već pripremam novi dugometražni igrani film po vlastitom scenariju koji se zove “Doručak na travi”. Apliciramo već neko vrijeme na HAVC i nadamo se da ćemo uskoro i u realizaciju, a imam sreću da su me podržali željeni glumci, Zrinka Cvitešić u glavnoj ženskoj ulozi i Janko Popović Volarić u muškoj. U pitanju je romantična ljubavna komedija u kojoj ima više razgovora nego ljubavi, a događa se 30-ih godina prošlog stoljeća tijekom voženje para po Zagorju u lijepom starom kabrioletu. Oni razgovaraju o svojim prošlim ljubavima, tekst je suptilan s puno nijansi zasnovanih na međuljudskim odnosima i propitkivanju toga što je zapravo ljubav, što je veza dvoje ljudi te kako ona nastaje i nestaje... Nadam se da ćemo ga realizirati iduće godine ili najkasnije 2024. Počeli smo pripreme za snimanje, odradili probe s glumcima, razmišljamo o kostimima i kameri i, kad sredstva budu odobrena, bit ćemo spremni za snimanje – kaže Trenc.
Do realizacije filma njegovu radiodramu “Poslije agonije” zainteresirani mogu poslušati bilo kad na mrežnim stranicama Hrvatskog radija, namjerava je postaviti i u kazalištu, ali u kojem i kako, tek ćemo vidjeti... a tko zna što će mu još u međuvremenu zanimljivog pasti na pamet.
