Louise Penny je kanadska književnica koju u njezinoj domovini zbog kriminalističkih romana zovu i kanadskom Agathom Christie. Najpoznatija je po romanima u kojima je glavni lik inspektor Armand Gamache, serijalu koji je započela romanom “Still Life” objavljenim 2006. godine. Do sada je za taj serijal napisala dvanaest romana, a njezin hrvatski izdavač Lumen objavio je dva: “Kako ulazi svjetlost” te nedavno “Dugo putovanje kući” (urednice Ana Briški Đurđevac i Miroslava Vučić, prijevod Marko Maras, 129 kuna).
A upravo je “Dugo putovanje kući” najbolji mogući dokaz kako se i u tom (često profanom) žanru može napisati roman i za najzahtjevnije čitatelje. Autorica, naime, kreće od jedne sasvim “obične” životne situacije: supružnici su uzeli godinu dana pauze. Kada se muž na dogovoreni datum ne vrati kući, žena će potražiti pomoć prijatelja, a taj je prijatelj bivši šef odjela za umorstva, koji nakon umirovljenja traga za mirnim životom na selu u kanadskoj provinciji. Tu, na jednoj klupi s pogledom na maleno selo, počinje uzbudljiva potraga za izgubljenim čovjekom, ali i izgubljenom inspiracijom. Naime, supružnici oko kojih se plete priča su slikari i ovo je zapravo priča čiji tragovi vode kroz povijest slikarstva, ali i nude upute o tome kako promatrati umjetnička djela, što nam ona kazuju o inspiracijama, karakterima i životima svojih tvoraca.
Tom umjetničkom svijetu suprotstavljena je nimalo pitoma kanadska priroda kao i nepregledna bespuća te zemlje. Kako stranice odmiču, ta dva svijeta sve su povezanija i čitatelj ni u jednom trenutku ne može biti siguran s koje strane na junake vreba opasnost, je li priroda jača od umjetnosti ili je ipak situacija obrnuta. Ukratko, ovo je krimić koji ima što ponuditi i onima koji najupornije izbjegavaju literaturu ove vrste.
