Krleža satjeran uza zid. Ruke su mu ranjene čvrsto na zidu, hlače spuštene... Krleža je to nakon noći alkohola, kokaina, ludila. Upravo takvo je novo čitanje Krležine \"Lede\", dramaturginje Jelene Kovačić i redateljice Anice Tomić. Predstavu je u petak navečer prvi puta vidjela zagrebačka publika, a nastala je kao koprodukcija ZKM-a, Kraljevskog pozorišta Zetski dom iz Cetinja i Međunarodnog festivala Kotor Art.
Leda je ovdje, kao i u komadu, sasvim nevažna. Na samom početku Oliver Urban će izreći priču iz grčkog mita i to je jedino spominjanje njenog imena. U daljnjem tijeku priče ona je \"mala\", netko toliko beznačajan da mu se ni ime ne treba reći. Izbačen je i dio priče u kojoj slikar Aurel saznaje da je ona otišla s drugim, mladim, muškarcem. Leda tako postaje moćan simbol zla koje ljudi nanose jedni drugima, rastagani vlastitim očajem, osjećajem nevrijednosti...
Tako crnom scenom, s nekoliko stolova i svjetiljki, vitla nevjerojatno kolo okrutnosti, požude, nerazmijevanja, emocionalnog vampirizma. Sve je to Krleža, onaj kojeg su Jelane Kovačić i Anica Tomić najavile Krležu za 21. stoljeće. Sasvim su namjerno i do kraja izbacile uljuđenost građanskog salona kojom on pokriva strašne okrutnosti koje rade i govore njegovi likovi. I dok gledamo što si – fizički snažno – na sceni radi to petoro ljudi (od silovanja do stalnih fizičkih obračuna), žena iza mene zgroženo šapće: \"Ovo je karikatura Krleže!\" Na žalost nije, ovo je stvarnost.
Neki ljudi tako žive, živjeli su u autorovo doba, a žive i danas, jer ako je ovo karikatura kako da si ljudski um uopće pokuša objasniti silovanje na studentskoj zabavi pokraj Splita? Glumački ovo je koprodukcija podijeljena na cure iz Zagreba i dečke iz Crne Gore. Komadom dominira sjajni Srđan Grahovac kao Oliver Urban, a uz bok su mu Dejan Ivanić kao Aurel i Mirko Vlahović kao Klanfar.
Ksenija Marinković, u ulozi Klare iznova se potvrđuje kao istinska diva ZKM-a, ali i hrvatskog glumišta. Njen monolog o braku, mužu, njegovom polutalentu i prevarama, a sve to ona trpi zbog kakve-takve materijalne sigurnosti, emocionalni je vrhunac predstave. Opći dojam kvari Nataša Dorčić. Njena je Melita tek obična sponzoruša iz periferijskog shopping centra, a kod Krleže nema tako jednostavnih rješenja.
sve umjetnike koji su se slizali s bilo kojom vlašću nikad nisam cijenio niti ih poštujem..a gore navedeni je jedan od njih...