Milan Kundera jedan je od najvećih svjetskih pisaca rođen 1929. godine u moravskom Brnu. Slavu je stekao romanom "Šala" (1965.). No njegov najpoznatiji roman je "Nepodnošljiva lakoća postojanja" čija je radnja smještena u vrijeme praškog proljeća 1968. godine.
U njemu Kundera precizno bilježi stanja svojih junaka i propituje njihove motive i odnose te ih skeptično komentira. Roman je objavljen 1985. godine u Torontu i preveden je na brojne svjetske jezike. Početkom 1960-ih distancirao se od svojih književnih početaka, postavši potkraj desetljeća (uz L. Vaculíka) oštar kritičar neostaljinističkoga režima.
Kundera je tadašnju Čehoslovačku napustio 1975. te nastavio život u Francuskoj. Naime, čehoslovačke vlasti oduzele su mu državljanstvo nakon objave "Knjige smijeha i zaborava" 1979. godine u kojoj je tadašnjega čehoslovačkog predsjednika Gustava Husaka nazvao "predsjednikom zaborava".
Godine 1981. dobio je francusko državljanstvo. Kundera je povremeno posjećivao Češku, ali uvijek inkognito i nikada nije razgovarao s novinarima. Romanom pak "Život je drugdje" (Život je jinde, 1979.) priklonio se modernizmu kafkijanske tradicije, u maniri "antiliričnosti, antiromantičnosti, skeptičnosti i kritičnosti", na koju se poziva i u esejima Umjetnost romana (L’Art du roman, 1986). Svoj programski sukob s književnošću "lirske ekstatičnosti" oprimjeruje životnom pričom mladoga pjesnika koji svoj talent i mladenačke ambicije stavlja u službu komunističke ideologije, piše Hrvatska enciklopedija.
POVEZANI ČLANCI:
Roman Oproštajni valcer (Valčík na rozloučenou, 1979.) složena je mreža ljubavnih intriga, svojevrsni prozni vodvilj ispunjen sukobima i neočekivanim razrješenjima. Knjiga smijeha i zaborava (Kniha smíchu a zapomnění, 1981.) okuplja sedam razmjerno samostalnih pripovijesti na temu smijeha (koji, prema autoru, može biti i naivan i intelektualan) i zaborava (koji pogađa svijet bez svijesti o vlastitom kontinuitetu). Nepodnošljiva lakoća postojanja (Nesnesitelná lehkost bití, 1985.), u svijetu najpopularnija Kunderina knjiga, bavi se motivima emigracije te idile i kiča.
Punih 40 godina nakon što mu je komunistički režim oduzeo čehoslovačko državljanstvo, češki veleposlanik Petr Drulak 2019. godine uručio je Kunderi i njegovoj supruzi Veri dokumente u njihovu domu u Parizu. Iako su Kunderu vrlo često spominjali kao potencijalnog dobitnika Nobelove nagrade za književnost, Nobelov komitet već je desetljećima izričito suzdržan u pogledu nagrađivanja tog srednjoeuropskog pisca koji ima barem dvije domovine i dva glavna jezika na kojima je do smrti stvarao svoju hvaljenu literaturu, češki i francuski.
Nije mogao dobiti Nobela. Nisu ni Murakami, Čehov, Viginia Woolf, Cortazar,Borges, , Conrad, Greene, Ibsen, Joyce, Kafka, Lawrence, Orwell, Proust ...... Ali zato je popis dobitnika pun nezasluženika. Farsa.Ta nagrada je izgubila kredibilitet.