U pravu je dirigentica Nada Matošević kada govori da je to "opera koja
se gleda najmanje dva puta" pri čemu, kao i svaki glazbenik koji
ozbiljno prilazi svojemu poslu, prije svega misli na zahtjevnost i
slojevitost djela.
A to se dodatno, puno izravnije i konkretno odnosi na ponovni odlazak u
kazalište nakon uspjeha preksinoćnje premijere opere "La Gioconda"
Amilcarea Ponchiellija u riječkom HNK Ivana pl. Zajca. Predstavu su
potpisali i redatelj Ozren Prohić, scenograf Dalibor Laginja s
oblikovanjem svjetla Zorana Mihanovića, kostimografiknja Irena Sušac i
koreografkinja Snježana Abramović.
Pozivnica za posjet
Premijera je u svim parametrima velike operne predstave dostojna
pozivnica za ponovni posjet, osobito stoga što cijela jedna generacija
ili više njih "La Giocondu" ne poznaje iz produkcija uživo. U
mogućnosti da "La Gioconda" sa snimki postane tek "vlasništvo"
nebrojenih ljubitelja opere, Rijeka ima odgovor i više razloga za
njezino predstavljanje.
Prije svih je rođendan kazališne zgrade koja je prije 120 godina
otvorena upravo produkcijama "La Gioconde" i Verdijeve "Aide".
Konkretan razlog je potencijal cijelog ansambla koji se može uhvatiti
ukoštac s velikim zadatkom ili pak uhvatiti usporednice venecijanskog
karnevala u operi i sadašnjeg u Rijeci, preispitati životnost jedne
operne priče gdje je blještavilo karnevalskih maski tek znano pokrivalo
za opake i strasne međuljudske odnose.
Bez obzira na sve
Svim tim zahtjevima, bez obzira na moguće zamjerke u provedbi, odgovara
riječka "La Gioconda", predstava koja je zaslužila da se gleda dvaput.
Nositelji glavnih uloga bujna izraza
Scenografija asketski svedena na bitno koje zaziva i mjesto Veneciju i posebnost trenutka u kontrapunktu s raskošnim kostimima i lomljivom bjelininom na poznati "ples satova", mjesto su redateljske priče koja u svojim tek naoko jednostavnim potezima u suprotnosti osobne drame i "karnevalskih" promatrača ostavlja mjesta osobnom razumijevanju. Sa stilom i ukusom cjelinu su upotpunili razgovijetan orkestar i dicipliniran zbor. Ponajpirije i nositelji glavnih uloga: bujna izraza i nadasve izdržljiva Gabriela Georgieva kao Gioconda spremna na žrtvu zbog slijepe i bogobojazne majke, uvjerljive Nede Martić, uz jasno izraženog predatora Barnabu Marzija Giossija. Uvjerljivi su i drugi protagonisti: Giocondina lijepa i plemenita supranica Laura Kristine Kolar uz njezina muža Alvisa Ivice Čikeša ili lomljivi Enzo Ernesta Grisalesa, taj nevini, "mračni predmet" ženskih želja.
