Na mjestu pročelnika Ureda za kulturu grada Zagreba, koji raspolaže drugim po veličini kulturnim proračunom u državi "teškim" 280 milijuna kuna, Vladimir Stojsavljević se nalazi 30 dana. Nimalo lakih mjesec dana. Kao "nestranačka osoba" svojedobno je kao uvjet za preuzimanje mandata prvoga zagrebačkog kulturnjaka tražio potpuno slobodne ruke i neupletanje politike u rad Ureda. Je li mu to uspjelo?
- Donekle, jer oblaci se gomilaju. Nepojmljiv je pritisak na svaki program u kojem se pokušava nešto učiniti za mlade. Osjećam se kao klinac, kada sam svojedobno u općini Maksimir morao nekim povampirenim starcima objašnjavati da su rock i pop kultura vrlo ozbiljne stvari. Danas je ista priča, ljudima moraš objašnjavati da mladi imaju svoj novi izričaj, da je rave nešto što je vezano uz energiju, estetiku i nove tehnologije u kojima se može stvarati umjetnost, ali oni ipak bjesomučno viču: "To su sve drogeraši!"
Tko su "oni"?
- Prije svega mislim na istupe gospodina Biškupića u Odboru za kulturu, gdje je vrlo rogobatno rekao: "Kada ste dali nešto za mamu, mogli biste i za tatu", i na Tomislava Jelića iz skupštinskoga Odbora za predstavke građana s kojega je istjeran naš predstavnik Dragutin Palašek, a kasnije sam u novinama pročitao da sam drogeraš i sl. Nisu oni jedini. Neki meni potpuno anonimni političari iz raznih odbora načelno u novinama "lupaju" po ovom uredu, stvarajući u javnosti sliku o tome da se ja brinem samo za alternativu. To je prokleta laž, brinem se za osuvremenjivanje institucija. Naša mladež, koja je izuzetno obrazovana, nešto želi, ali na drugačiji način. Bilo bi glupo da klinac od 20 godina ima isti ukus kao ja od 50 - to bi značilo da je ovo društvo zaista do kraja oboljelo.
Mislite da je u pozadini svega, ipak, politika?
- Naravno. Na Skupštini je meni nepoznata mlada osoba zaurlala da sam ja HNS-ov čovjek, što je potpuno netočno. Nisam ni u jednoj stranci, niti kanim biti, ali da sam zahvaljujući HNS-ovoj odluci da se raspiše javni natječaj došao na ovo mjesto, to je točno. Hoće li birači honorirati tu ideju HNS-a, to ćemo vidjeti na izborima. Dosadno mi je sudjelovati u obračunima koji podsjećaju na svađu u obitelji u kojoj otac sinu viče: "Balavac jedan, videl buš kaj je život!"
Iza Vas su dvije "afere": "love parade" i Zagrebačke mažoretkinje, koje su ipak uspjele izboriti novac. Znači li to da svi programi koji nisu dobili novac javnim pritiskom mogu promijeniti odluku Ureda?
- Nikako! Ovaj ured neće financirati one rubne stvari iz kojih se ne razvija neki novi oblik kulture ili umjetničkog izričaja. Mažoretkinje svakako trebaju gradu, ali mislim da to pripada atraktivnom, visokom turizmu. Ako mi participiramo u troškovima proizvodnje nečega što je kulturni proizvod, onda nešto što je turistička atrakcija i što je kultura u širem smislu mora pripadati drugim organizacijama. Pa nećemo mi financirati uređenje parkova - i cvijeće na Zrinjevcu je kultura u širem smislu.
Tko je u kulturnom proračunu onda izvukao najkraći kraj?
_- To ćemo znati na kraju godine. Ništa nije sveto, novac je rezerviran, a hoće li se programi ostvariti ovisi o predlagateljima. U idućih 30 dana oni će potpisivati ugovore i odlučiti je li im novac dovoljan. Nismo nikoga željeli zakinuti, već nešto "pojačati" urbanu kulturu i pogurati proizvodnju filma. Želimo i što više građana uključiti u proces odlučivanja. Ako je bilo nepravdi u sadašnjim programima, nastojat ćemo ih ispraviti.
Jedan od gorućih problema su i Drama, Balet i Opera na jednoj pozornici Hrvatskoga narodnog kazališta. Tko će od njih tražiti novi dom i kada?
- Balet i Opera trebaju ostati u zgradi HNK. Ono što gospođa Banović pokušava, i ima našu podršku, jest da se iseli Drama i da se negdje udomi. Ima nekoliko ideja, ja ću ih kazati, pa neka onda odmah svi reagiraju. Logično je da Drama ide na Tuškanac. Zgrada koja sada pripada Kinematografima u početku je i bila građena kao neki scenski prostor i tamo bi se to moglo napraviti. Sporno je kako ćemo to riješiti s Kinematografima.
Bili ste na predstavljanju knjige Vesne Parun, koju je ona održala usprkos slomljenom kuku. Bili ste među prvima koji su joj se našli na pomoć i obećali rješenje njezinih problema.
- Pomoći ćemo joj ne samo da izda svoje knjige nego ćemo joj naći i neki smještaj koji će joj odgovarati. Osobu koja je tako velik pjesnik treba znati čuvati. Mi ćemo prema njezinoj želji vrlo skoro pokušati pronaći neki prostor u Zagrebu u kojem će ona moći živjeti, raditi i spremiti sve one predmete koje obožava.
Razgovarala Zrinka Radić
